14.02.2008
„ Na Europskom sudu za ljudska prava 80 tisuća neriješenih tužbi.
Predsjednik suda Jean Paul Costa priznao je da polako gubi pregled na situacijom.
Budući da je Sud za ljudska prava zatrpan poslom, sada se (tek) rješavaju turske tužbe iz 90-tih godina prošlog stoljeća."
Gore navedeno prenosi "Poslovni dnevnik" (29.01.2008.god,) i time opisuje krizu u radu ovog međunarodnog uglednog suda sa sjedištem u Strassbourgu.
Postavlja se pitanje smisla postojanja suda koji sporo radi.
Očigledno je da organizacijska struktura suda i procesni režim suđenja ne omogućuje da se odlučuje brzo i zakonito.
„Pravda koja je spora ali dostižna" nije nikakva pravda za onoga koji ju traži.
Sporo suđenje stvara nakaradnost pravde i ono postaje samo sebi svrha.
Kriza ekspertne pravne paradigme, koju uvjetuje sve veća društvena kompleksnost ispunjena mnogobrojnim rizicima čije djelovanje stvara mnogobrojne sporne situacije, postoji i u međunarodnim sudskim institucijama.
Kakva utjeha za hrvatsko pravosuđe!
Veliki argument u pristupnim pregovorima za ulazak u EU.
Ako sud, koji bi trebao biti primjer, sudi kako sudi, što se onda traži do jedne europske provincije na Balkanu?
| |
|
| Europski sud za ljudska prava | Sudnica Europskog suda za ljudska prava |