17.07.2008
„Sudbena vlast predstavlja institucionalizaciju fenomena pravednosti koji je stariji i neovisan o demokraciji i o republikanizmu ili bilo kojem drugom obliku vladavine.
Time se pokazuje da je i trodioba vlasti sporna.
Sudbena vlast uopće nije forma vlasti već arbitar pravednosti i utječe na vlast samo u onoj mjeri u kojoj je spremna i odlučan da služi pravednosti, a ne vlasti.
Ustavno sudovanje koje rješava sporove između izvršne i zakonodavne vlasti nije slijepo zato da bi bilo pravedno, tj. da se ne bi priklanjalo ni jednoj vlasti nego isključivo zakonu i pravednosti, već zato jer je u biti slijepo.
Riječju, sljepilo pravde nije preduvjet mogućnosti pravednosti već njena bit.
Pravda je izgubila vid u trenutku prijelaza usmenog na pismeno pravo. Običajno pravo oslanjalo se na vid i iskaze svjedoka koji su bili nazočni krimenu i svjedočili na temelju očevida i vlastitoga iskustva.
Pisano pravo se oslanja na um i zakon te na sudačku interpretaciju zakona. U tom je smislu pravda slijepa zato jer je umna.
Taj novovjekovnu obrt u interpretaciji sljepila pravde odgovara prijelazu s Ptolomejeve na Kopernikovu teoriju neba koja primijetio Feyerabend. Ptolomejava teorija neba počiva na iskustvu vida, Kopernikova na iskustvu uma i proračuna. Obje su teorije istinite na svoj način te su međusobno nesumjerljive jednako kao i običajno i pisano pravo."
( Davor Rodin: PRIJEPIS POLITIKE, Školska knjiga - Zagreb, 1995 - str. 62 )