28.02.2008
Đuro Sessa - predsjednik Udruge hrvatskih sudaca - kaže:
„Hrvatske suce su pribili na stup srama da su korumpirani i kočničari europskih integracija. Zato se u suce uvlači rezignacija, a informacije koje se objavljuju stavljaju ih u negativan kontekst, što šteti građanima, svakoj stranci koja se pojavljuje na sudu. Takvim pojavama nismo se u stanju othrvati, a ideja uključivanja političara u sudbeno vijeće nije dobra jer ne daje samostalnost sudstvu kao trećem dijelu vlasti". („Jutarnji list" od 23. 02. 2008. god.)
Iz ove žalopojke proizlaze određena pitanja.
Da li suci suosjećaju sa mnogobrojnim žrtvama pravosuđa o čijim se zahtjevima pogrešno sudilo, na čije se sudbine, pretvorene u sudske spise, taloži višegodišnja prašina, a neki postaju pravosudni Godoti?
Tko su u težoj poziciji : suci ili građani u sudskim čekaonicama?
Zašto kritika pravosuđa i sudstva kao njegovog najvažnijeg elementa „šteti građanima" odnosno „svakoj stranci" koja se pojavljuje na sudu?
Da li to znači da opravdane i empirijski utemeljene kritike kod sudaca izazivaju negativni inat koji se negativno reflektira na ostvarenje prava pred sudovima ili suci zbog rezigniranosti ne mogu kvalitetno raditi jer im je psihički ustroj oslabljen pa ne mogu raditi ?
Zašto se suci nisu u stanju othrvati sa kritikama?
Zašto ne kritiziraju kritičare i dokažu kako brzo i kvalitetno rade?
Zašto ne iznesu prijedloge za unapređenje njihovog rada?
Slažemo se da nije dobra ideja da političari budu sudbenim vijećima, isto kao što nije dobro sadašnje stanje da suci odlučuju o sucima.
Čuvari ne mogu čuvati sami sebe.
O sucima (izboru, radu, odgovornosti) trebaju odlučivati oni koji ih plaćaju - pravni subjekti putem organizirane javnosti u čiji sastav trebaju ući najugledniji predstavnici zajednice u kojoj sudac djeluje.
Sessina žalopojka je promašena jer ne sadrži ideju kako da se žalosno stanje promjeni i ostvari smisao postojanja sudstva: zaštita prava kroz brzo i kvalitetno suđenje.
| |
|