Franz Kafka

Žrtve pravosuđa  su osobe čiji su životi oštećeni bilo kojim nezakonitim ili pogrešnim postupkom pravosuđa kojima se vrijeđa njihovo dostojanstvo, uskraćuju prava ili nerazumno odugovlači sa njihovim ostvarenjem.

Pod pravosuđem podrazumijevemo sve subjekte koji rade na ostvarenju i zaštiti prava: sudove, državne odvjetnike, javne bilježnike, odvjetnike te pravnike izvan navedenih sustava, a koji se profesionalno bave ostvarenjem tuđih prava. Javnu upravu koja isto ima  svoje žrtve ne uzimamo u obzir jer nju u krajnjoj instanci kontrolira sud.

Središnji subjekt koji proizvodi ove žrtve je sud.

Suci raspolažu s državnom silom o kojoj ovisi ostvarenje prava. Ona njihovim odlukama daje moć, jer u suprotnom, pravo kao glavni regulator društvenih odnosa ne bi moglo funkcionirati. Zato postoji velika odgovornost osoba koje sude, pa sudska praksa ne smije ostati izvan kontrole i kritičkog proučavanja javnosti.

Oštećenim ljudima – žrtvama pravosuđa ne bavi se pravna znanost, a niti zakonodavstvo "pravne države". Za njih oni ne postoje kao pojam.  Vladajući pravni normativizam, pogotovo u granama koje se bave procesnim tehnikama i pravom koje ih regulira, usredotočuje se u svojim analizama na pravne činjenice, a život je izbacio iz fokusa znanstvenog proučavanja. Vjerojatno zato jer bogastvo života remeti idealitet pravnih normi, njihovog tumačenja i logičkog suodnošenja, te knjišku harmoničnost pravnih sistema. U suprotnom bi se postavilo pitanje, zašto postoje žrtve pravosuđa ? - da li samo kao tuđe pojedinačne  greške (ako to uopće jesu, jer „pravda je spora ali dostižna – tako nas tješe oni čije pravo nije ugroženo ili povrijeđeno) ili se radi o sistemskom nedostatku koji proizlazi iz određenog vladajućeg principa na kojem je utemeljena moderna regulacija.

Franz Kafka, pravnik po struci, književnik po životnom opredjeljenju, u svojem „Procesu“ opisao je paradigmatičnu žrtvu pravosuđa – Jozefa K. Toj genijalnoj umjetničkoj tvorevini, koja je oživotvorena u mnogobrojnim ljudskim sudbinama,  jedino nedostaje pravno teorijsko obrazloženje koje bi bilo svjetionik u mraku pravosudnog birokratizma.