Portal za promicanje kritičke i humane pravne prakse
24.09.2008
Nakon spektakularnog medijskog početka, policijska akcija „Indeks" u kojoj su radi korupcije uhapšeni profesori, studenti, roditelji i posrednici, ušla je u fazu tihe pravosudne formalizacije.
Među prvobitno uhićenima, a kasnije puštenima da se brane sa slobode, je profesorica sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i političarka Deša Mlikotin Tomić.
Ona jedna od tridesetak osoba koje su od strane policije uhićene, a zatim puštene na slobodu.
Imaju li tijela kaznenog progona dokaze protiv uhićenih, posebno protiv prof. Mlikotin Tomić čije je uhićenje „Jutarnji list" pratio i fotografirao?
Kada policija smije uhititi određenu osobu ?
Zakon o kaznenom postupku (ZKP) u čl. 6.određuje:
„ Pod uhićenjem se smatra svaka mjera ili radnja koja uključuje prisilno zadržavanje neke osobe pod pod sumnjom da je učinila kazneno djelo."
U čl. 98. st. 2 toč. 2., između ostaloga, je propisano da su redarstvene vlasti ovlaštene uhititi:
„ osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno za koje se progoni po službenoj dužnosti,....."
Što je to osnovana sumnja?
Zakon o kaznenom postupku nigdje ne definira što su to „osnove sumnje" da je netko počinio kazneno djelo.
Čudno.
Sintagma o čijoj primjeni ovisi nečija sloboda nema svoju zakonsku definiciju.
Zato je podobna za različita tumačenja što otvara put kao prostranstvima samovolje.
Što znači sumnjati?
Sumnjati značiti biti u dvojbi.
Mislimo da nešto postoji ( napr. da je XY počinio kazneno djelo), ali nismo u to posve sigurni jer nemamo nepobitnih dokaza koji bi potvrdili istinitost našeg mišljenja.
Sumnja stvara misaonu strukturu neizvjesnosti.
Unatoč dvojbi i neizvjesnosti, policija nas može uhapsiti.
Dovoljno je da netko u policiji sumnja da ste počinili kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ( a njih je velika većina) i možete biti lišeni slobode.
Da li su ovakvom zakonskom mogućnošću povrijeđene ustavna ljudska prava i slobode ?
Nisu, jer Ustav Republike Hrvatske u čl. 24 st.1. slično određuje što se tiče postojanja sumnje kao kriterija za uhićenje.
„Bez sudbenog naloga redarstvo može odmah uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom."
Razlika je samo u tome što ZKP govori o kaznenim djelima koja se s progone po službenoj dužnosti, a Ustav o teškim kaznim djelima.
Je li zakonodavac neustavno proširio mogućnost uhićenja na temelju „osnovane sumnje" za sva kaznena djela koja se gone po službenoj dužnosti?
Žalosno je da su Ustav RH i Zakon o kaznenom postupku lošim normiranjem omogućili, da organi kaznenog progona mogu lišavati ljude slobode i voditi kazneni postupak - bez nepobitnih dokaza o nečijoj krivnji.
Tako imamo interesantnu situaciju, da sudac u slučaju dvojbe u slučaju postojanja kaznenog djela treba odlučiti na način koji je povoljniji za okrivljenika, a redarstvo takvu osobu može uhititi.
Što će biti ako ne postoje dokazi da je netko od uhićenih i optuženih u akciji „Indeks" počinio kazneno djelo ?
Sudi će zatvoriti spis, a žrtve progona imaju pravo na odštetu i javnu ispriku.
Sumnjamo da će im to biti dovoljno da se dobije satisfakcija za stres i žig sumnjivca kojim su ih obilježili oni koji su neosnovano sumnjali.
Još nikada do sada nismo pročitali da su se policijska i pravosudna tijela ispričala nekome tko je nezakonito lišen slobode ili osuđen.
Ako se to dogodi, možda „Jutarnji list" objavi fotografije odgovornih za nezakonito uhićenje i provođenje postupka.
U svakom slučaju je potrebna medijska akcija koja će senzibilizirati javnost za promjenu ustavnog i zakonodavnog okvira koji sumnji daje veliku moć.
Opća deklaracija o ljudskim pravima u čl. 9 određuje:
"NITKO NE SMIJE BITI PODVRGNUT SAMOVOLJNOM UHIĆENJU, ZATOČENJU ILI IZGONU."
 |
|
| Jesu li ovi ispiti plaćeni ili su položeni bez korupcije? |
