Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Branko Hrvatin je navodno izjavio:

„ Smanjenje od gotovo pola milijuna neriješenih predmeta koje je i ministrica uvodno spomenula prošlo je u javnosti dosta neopaženo kao što je slučaj i s rezultatima na ubrzanom rješavanju kaznenih predmeta starijih od tri godine i građanskih predmeta koji su stariji od pet godina. Vrhovni sud RH otvara pitanje odgovornosti za nerješavanje starih predmeta, a činjenica da smo utvrdili kako imamo i predmete starije od 20 godina. Nakon što smo popisali predmete i utvrdili kod kojih se sudaca nalaze, svaka tri mjeseca dobivamo izvješće koliko je starih predmeta riješeno. Tako smo od početka 2006.godine do danas smanjili za dvije trećine broj kaznenih predmeta starijih od tri godine, a za 15 posto je više riješenih koji pred sudovima traju oko godinu dana.“ („Poslovni dnevnik“ od 11. rujna 2007 god.)

Osim gore navedenih podataka, javnost bi interesresiralo:

• - broj starih predmeta po godinama : napr. koliko ima neriješenih predmeta starih 20 godina, 15 godina itd. – da li se radi o malom ili značajnijem broju ( iza svakog broja nalazi se žrtva pravosuđa koja tolike godine čeka da se udovolji njenom pravu),
• - od riješenih pola miljuna predmeta koliko su ih sami suci riješili svojim odlukama, a koliko je njih riješeno zbog odustanak od traženja pravosudne zaštite,
• - u kojim se rokovima ostvaruje zaštita prava na suđenje u razumnom roku koji postupak zakon o sudovima određuje kao hitan?
• - kakva je statistika Vrhovnog suda ? U kojim rokovima on riješava predmete?

Međutim, najvažnije od svega je pitanje odgovornosti sudaca i predsjednika sudova na kojima ti suci rade, a kod kojih su pronađeni predmeti stariji od 5 godina, a da ne govorimo o onima koji su stari i 20 godina.

Koji su razlozi da se jedan predmet ne može riješiti u pet i više godina? Nerad ili nesposobnost?

Da li te osobe mogu raditi u pravosuđu?

Zašto se ne pokrenu postupci za njihovo smjenjivanje?

Koje se mjere poduzimaju da drugi predmeti ne postanu predmet višegodišnjeg taloženja prašine?

U kojoj mjeri sami procesni zakoni svojim rješenjima doprinose odugovlačenju s postupcima?