Zgrada Državnog odvjetništva Republike Hrvatske

„ U 80 posto procesa optužnice za gospodaski kriminal padaju zbog nedostatka dokaza.“

„ U tom je razdoblju (1998-2004 god) u Hrvatskoj po osnovi gospodarskog kriminaliteta optuženo 14.967 osoba, od toga ih je 65% (9692 osobe) proglašeno krivima…….“

Ove zabrinjavajuće podatke objavio je „Poslovni dnevnik“ (6/9 travnja 2007 god.) iz studije Državnog zavoda za statistiku „Pokazatelji gospodarskog kriminaliteta“.

Dragan Novosel – zamjenik glavnog državnog odvjetnika- i koautor navedene studije u vezi navedenih podataka izjavljuje slijedeće:

„Međutim, kod teških oblika najtežih kaznenih djela gospodarskog kriminaliteta, a mahom je riječ o zlouporabama u gospodarskom poslovanju, učinkovitost je nezadovoljavajuća. Odbacuje se znatan broj kaznenih prijava, tijekom istraga se dolazi do obustave postupka u znatnom broju predmeta, a postupci traju nedopustivo dugo.“

Nije jasno o čijoj neunčikovitosti govori Novosel (državnog tijela u kojem rad ili sudova), ali nas nešto drugo zabrinjava.

Ako je optuženo 14.967 osoba, a od toga ih je 65 % (9692 osobe) proglašeno krivima, što je sa onih 5. 338 osoba koje je sud oslobodio?
Radi se o 5.338 ljudskih sudbina koje su trpjele višegodišnji progon i sudsko maltetriranje bez dokaza ili na temelju pogrešnih pravnih kvalifikacija.

Koliko iznose sudski troškovi  koji su u tim neuspješnim postupcima pali na teret državnog proračuna ?
 
Što je sa odgovornošću pripadnika Državnog odvjetništva koje je bez dokaza pokretalo ove postupke?

Ne radi li se tu isto o zlouprabama ovlasti od strane državnih činovnika i da li su one sankcionirane?

Da li te podatke prati Državno odvjetničko vijeće?

Ta strana problema koju otvara statistika ne zabrinjava niti Novosala, a niti novinarku „Poslovnog tjednika“ koja nekritički obrađuje navedene podatke.

Opisano ponašanje organa gonjenja negira ljudska prava jer se ljudi bez dokaza optužuju i progone. Zaštita sudova putem oslobađajućih presuda nije nikava satisfakcija.

Stvaraju se mnogobrojne žrtve pravosuđa.

Tko će njima nadoknaditi štetu zbog višegodišnjeg stresa koji su trpjele i oštećenja zdravlja?

Tko će ima vratiti povrijeđenu čast ?
 

Gore navedeni podaci su sramotni i od strane zamjenika državnog odvjetnika zaslužuju oštriji komentar od onog o slaboj neučinkovitosti neodređenog subjekta?