Film „Život Roberta Galea“ redatelja Alena Parkera prikazuje pravosudni slučaj harvardskog profesora filozofije R. Galea (Kevin Spacey) koji je osuđen na smrtnu kaznu zbog navodnog ubojstva Constance Harraway (Laura Linney) - njegove prijateljice i aktivistice udruge za ukidanje smrtne kazne.

Osim prikaza tragedije čovjeka-filozofa koji zbog nedostatka mudrosti gubi svoju uzornu građansku egzistenciju, film je sruktuiran kao snažna kritika postojanja smrtne kazne u američkom pravosuđu. Tako Constance na jednom skupu protivnika smrtne kazne kaže:

„Kad nekoga ubijete, obitelj ne lišite samo voljene osobe, nego i ljudskosti. Mržnja im otvrdne srce. Oduzmete im nepristranost, osudite ih na želju za krvlju. To je okrutno i strašno. Ali udovoljavanje toj mržnji ne pomaže. Šteta je učinjena i kad jednom prolijete krv, glad se ponovno vraća. Nakon pogubljenja čini nam se da je smrtonosna injekcija preblaga za njih. Na kraju civilizirano društvo mora živjeti s bolnom istinom. Onaj tko traži osvetu, kopa dva groba.“

Ova argumentacija je prosvijećena i apelira na moralni osjećaj. Međutim, u društvu postoje oni koji su manje prosvijećeni i drugačijih su moralnih uvjerenja, ali ne manje legitimnih, pa zato drugačije vrednuju ubojice.

Uvidjevši nedostatnost moralnog prosvjećivanja kao metode borbe, Gale pokušava krenuti drugim putem. U tv debati koju vodi s guvernerom Hardinom, on ukazuje na mogućnost pravosudne greške koja bi uvjetovala da nevina osoba bude pogubljena. Ovaj stav, guverner negira jednostavnim prijedlogom:

„Imenujte jednoga nevinog čovjeka pogubljenog tijekom mog mandata od stotinjak pogubljenih… Dajte mi jedno ime, zapisat ću ga. Ako dokažete da je čovjek nevin, odredit ću moratorij.“

Gale u tom trenutku ne može udovoljiti ovakvom zahtjevu. Ako su sudski postupci gotovi, ako je pravna istina utvrđena, kako da dokaže suprotno, da ima možda nevinih koji su osuđeni i pogubljeni. Sumnja nije dokaz.

Kako dokazati potencijalnu lažnost pravne istine koja može dovesti do smaknuća?

Gale, izgubivši volju za životom i Consatnce bolesna od neizlječive bolesti, odluče iscenirati lažno ubojstvo gdje je Gale ubojica, a Constance žrtva. Njihova manipulacija uspijeva , pa Gale biva uhićen i pogubljen. Dokaz da Gale nije ubojica i da je Constance počinila samoubojstvo je naknadno pronađeni video snimak.

Tako oni posthumno uspijevaju dokazati da postoji mogućnost pravosudne greške, da dokazi mogu stvoriti privid, da laž može biti zamijenjena istinom i da nevini može biti osuđen i pogubljen.

Prividno ubojstvo ipak nije dovoljan dokaz za ukazivanje na potencijalnu lažnost pravne istine.

Zašto?

Upravo zbog svojeg privida. Lažima se uspješno ne bori protiv laži.

Tako je Gale postao uzaludna žrtva pravosuđa jer njegova manipulacija nije dovoljna da uvjeri javnost u postojanje pravosudne greške koja ubija ljude.

Gale i Constance, iako uvjerljivi u kritici smrtne kazne, vjeruju u pravosudni sustav, na tragičan način dokazuju moguću neistinitost pravne istine, ali grešku u suđenju ne vide kao sistemsku, tako da se njihova kritika svodi na kritiku kaznene politike i moralnih uvjerenja koja takvu kritiku podržavaju, a ne na nedostatke u principu vladavine prava i logike na kojoj je on zasnovan.

R. Gale	Constance