Portal za promicanje kritičke i humane pravne prakse
05.01.2008
RANG LISTA KRIZE
Kriza hrvatskog pravosuđa je uvjetovana krizom koja prožima hrvatsko ekspertno pravo kao vladajuću pravnu paradigmu.
Ne može se kritizirati pravosuđe, a ne kritikom obuhvatiti cjelokupni pravni sistem.
Suci - na određeni način educirani, organizirani i radno kapacitirani - samo primjenjuju pravo koje je kreirao drugi subjekt.
Pravosuđe je na samom vrhu pravne paradigme.
Što čini njezinu bazu?
To je s obrazovni sustav koji proizvodi pravnike i kreira pravne teorije.
Poslije njega dolazi regulacija koje stvara zakone na temelju određene pravne filozofije korigirane interesima političke elite na vlasti.
Na kraju je tek pravosuđe koje je trenutno jedino u kriznoj optici javnosti.
KRIZA OBRAZOVNOG SUSTAVA
Tko je obrazovao suce?
Pravni fakulteti.
Na koji način?
Odgovor možemo posredno dobiti od eminentnog profesora prava - J. Barbića - u vezi skorašnjeg stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o trgovačkim društvima:
„ To što je Zakon o trgovačkim društvima u cijelosti usklađen s pravnom stečevinom Europske unije zahtijeva i da se primjenjuje onako kako se u Uniji primjenjuje ta stečevina. To prije svega znači promjenu u pristupa tumačenju prava. Do sada u nas najviše korištenu gramatičku metodu tumačenja norme treba zamijeniti teleološkom metodom i dati joj prednost tako da gramatičko tumačenje dolazi tek nakon toga. To je ogromna razlika u pristupu primjeni prava kojoj se treba prilagoditi.„ (iz J. Barbić: Zakon o trgovačkim društvima, str. 11 . , Organizator, Zagreb, 2007.)
Ono o čemu Barbić ne piše je vrijednosna usporedba teleološke i gramatičke metode tumačenja.
Koja je bolja metoda i prikladnija u učenju, shvaćanju i primjeni prava?
Zakoni su apstraktni modeli koji se odnose na tipične očekivane buduće slučajeve i ne mogu obuhvatiti cijeli svijet života. Jezik prava nije uvijek precizan i jasan. Neodređenost je bitan element svake pravne strukture. Zato, da bi se odlučilo o primjeni zakona na određeni činjenični kompleks, gramatička metoda koja se bavi smislom jezične strukture, a ne zahvaća potpuno u smisao pravne strukture, može biti samo pomoćna metoda, iako prethodi svakoj drugoj metodi. Međutim, što određena jezička struktura pravno znači - to nam prvenstveno može reći teleološko tumačenje za čiji uspješnu primjenu je potrebni pravno znanje i umijeće pravilnog logičkog povezivanja pravnih pojmova i teorija sa pravnim i životnim činjenicama.
Ako je teleološko tumačenje superiorno, gramatičkom, postavlja se pitanje tko je nametnuo da gramatičko tumačenje bude vladajuća metoda u tumačenju prava?
To je pravni obrazovni pravni sustav koji edukaciju svodi samo na memoriranje i pravilno reproduciranje pravnih pojmova, pravnih teorija i zakonskih odredbi. U tom obrazovnom sustavu važno znati definicije, broj i vrstu pravnih lijekova, cjelokupne zakonske tekstove, te ostale važne i manje važne pravne činjenice. Ne uči se i ne vježba rješavanje i analiza pravnih problema.
Teleološko tumačenje zahtjeva drugačiji obrazovnu metodu - učenje i vježbanje rješavanja pravnih problema - primjenu pravnih pojmova i teorija na određeni pravno-činjenični kompleks. Samo je tako moguće doseći smisao (ali i besmisao) određenog prava. Iz tog nužno proizlazi drugačija organizacija nastave u kojoj praktični rad treba biti njen najvažniji dio. Tek tada se može ispravno vrednovati talent, kreativnost, motivacija i znanje i motivacija studenata i ne bi sa studija na tržište rada dolazili dipl. pravnici koji nisu osposobljeni za rad u pravnoj struci i njihova sudbina ovisi da li će se i kako će se sami razvijati i educirati.
 |
|
| Jedna od zgrada Pravnog fakulteta u Zagrebu |
KRIZA NORMATIVNOG OKVIRA
Ona se prvenstveno ispoljava kao kriza procesnih zakona koji su tehnika ostvarenja prava. Zakon o parničnom postupku, Ovršni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Stečajni zakon i dr. nisu kvalitetni procesni instrumentariji.
Svojim rješenjima ne omogućuju brzo, jeftino i jednostavno ostvarenje prava.
Ovdje ukazujemo samo na jedan veliki nedostatak: procesnu mogućnost žalbenog suda da ukida odluke nižeg, umjesto da, ako smatra da ako odluka nije zakonita, preinači odluku i sam odluči o zahtjevu.
Hrvatski Sabor
KRIZA PRAVOSUĐA
Prve dvije krize direktno uvjetuju zbivanja u pravosuđu, iako samo pravosuđe ima autonomne izvore krize: lošu organizacija rada, slab materijalni status sudaca i njihov neadekvatan izbor.
Umjesto da u pravosuđu radi vrhunski pravni kadar, u njemu se preko veza zapošljavaju politički podobni pravnici koji, u pravilu, imaju prosječno pravno znanje.
 |
|
| Vrhovni sud RH |
BESKRAJNOST KRIZE ?
Ne postoji nikakva garancija da će se gore navedene krize riješiti.
Izlazak iz krize dovodi u pitanje status sadašnje elite (znanstvene, političke, pravosudne) koja u krizi dobro živi.
Da nema pritiska EU, kod nas se ne bi niti govorilo o krizi.
Same mjere koje EU predlaže više odnose na smanjenje buđetskih troškova pravosuđa, a ne na rješenje krize.
Život u pravosudnoj krizi je dugogodišnja sudbina građana „Lijepe naše".
Autor ovog tekst u njoj živi i radi već 25 godina.
Jedina promjena koja se desila je da je „Vlast radničke klase" zamijenila je „Vladavina prava".
Ali što je 25 godina ljudskog života prema 1000 godina vladavine Rima o kojoj sada samo čitamo!?
