29.06.2008
Prema koncepciji vladavine prava sudstvo je vlast koja se brine da se poštuje zakonitost poretka.
Ono kontrolira ustavnost zakona, zakonitost podzakonskih akata, rad uprave, odlučuje o sporovima itd.
U tijeku jedne godine, u zemljama vladavine prava, donose se milijuni sudskih odluka. Među njima ima i pogrešnih - nepravomoćnih, pravomoćnih i konačnih.
Svaka pogrešna (protuzakonita) odluka negira vladavinu prava.
Bez obzira na više stupnjevanost odlučivanja, na postoji nikakva garancija da Vrhovni ili Ustavni sudovi neće donijeti pogrešnu odluku.
Koliko se godišnje donese pogrešnih odluka?
Ne znamo jer se o tome ne vodi statistika.
Da li se ta činjenica može statistički kvantificirati?
Mislimo da je to nemoguća misija. Mogle bi se pobrojati samo one odluke koje su povodom odlučivanja o pravnim lijekovima ukinute ili preinačene. Međutim, i u tim slučajevima postoji mogućnost da je niži sud pravilno odlučio, a viši pogriješio. Zato bi trebalo analizirati svaku odluku, da bi se donio zaključak o njezinoj kvaliteti. Tko će to učiniti? Po kojim kriterijima? A što ako i taj pravni master mind pogreši ?
Jedni zaključak koji iz toga proizlazi je da moramo živjeti za sudskim sustavom koji ponekad griješi u primjeni prava.
U pravnoj teoriji se u pravilu prešućuje ova činjenica. Inzistira se na sudskom institucionalizmu i anonimnosti osoba koje sude, bez obzira što ne odlučuju sudovi, nego suci - pojedinci sa određenim emocionalno - intelektualnim supstratom.
Pravo ne primjenjuju logički strojevi nego ljudi od kojih je velika većina prosječnih sposobnosti i znanja koji nisu uvijek u stanju pravilno odlučiti u kompleksnim pravnim sporovima. Svaka relativizacija rada sudova s obzirom na kriterij ispravnosti odlučivanja (što je jednako sa pravednošću) je opasna, jer ruši procesne teorije koje su izgrađene na fikciji neupitne ispravnosti sudske odluke do koje dolazi na kraju sudskog postupka. Zato teoretičari bez kritičkog osvrta, a u svrhu ilustracije svojih hipoteza, navode određene sudske presude koje bi trebale biti garant ostvarenja određenog zamišljenog znanstvenog i zakonodavnog mišljenja.
Iz navedenog proizlazi proturječna uloga sudstva u sistemu vladavine prava.
Ono je garant i negator vladavine prava.
U kojoj se ulozi pojavljuje ovisi o načinu njegovog rada - ispravnom ili pogrešnom.
Ako je sudstvo potencijalni faktor negacije vladavine prava, da li je vladavina prava samo ideološka sintagma koja služi propagandnom obmanjivanju vladajuće elite?
Tko vlada pravo ili suci?
Po nama radi se vladavini pravne moći utemeljene na pravnim normama i mogućnosti određenog pojedinca da nametne kao obvezujuću svoju ekspertnu interpretaciju prava kod primjene propisa na određeni činjenični supstrat.
TKO JE ISPRAVNO ODLUČIO ?
| |
|
|
| Općinski sud | Županijski sud | Vrhovni sud |
| |
|
| Ustavni sud | Europski sud za ljudska prava |