Pravni praktikum

PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU (1)

14.02.2008

 

   
   

Zahtjev za  brzim presuđivanjem je nemoguće postići ako se ne reformira zakonsko uređenje načina odlučivanja suda koji odlučuje o pravnom lijeku (u daljnjem tekstu: žalbeni sud).

Mi se zalažemo da reforma sprovede na način da žalbeni sud u pravilu ima revizijska ovlaštenja (ako smatra da je pravni lijek osnovan - da preinači napadanu odluku), a tek izuzetno  kasatorna ovlaštenja ( da ukine odluku i vrati predmet nižem sudu na ponovno odlučivanje). 

Ovaj novi model testirat ćemo na Zakonu o parničnom postupku na način da ćemo ukazati na nepotrebnost širokih kasatornih ovlaštenja žalbenih sudova s kojima se oni u praksi obilato koriste čime se parnični postupak bezrazložno odugovlači i poskupljuje. 

Kako se radi o opsežnoj materiji, nju ćemo podijeliti u više dijelova te ćemo istu razmatrati u više nastavaka.

Prvo ćemo analizirati kasatorna ovlaštenja žalbenog suda u slučaju apsolutno bitnih povreda odredbi parničnog postupka. Radi se o kapitalnim povredama koje se ne bi smjele dogoditi niti jednom sucu. Ako pretpostavimo da sudački posao obavljaju osobe iznad prosječnog pravnog znanja i iskustva, kako bi se takvoj osobi moglo desiti da odluči napr. o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost ili o zahtjevu o kojem teče parnica. Radi se o temeljima procesnog prava, pa te povrede imaju karakter kao da matematičar krivo pomnoži broj 8 sa brojem tri ili vođa navale Dinama promaši prazan gol sa pet metara udaljenosti.

   
   

Međutim, kako postoji mogućnost da se iz bilo kojeg razloga takva greška desi, koja čitav postupak sudskog odlučivanja čini nezakonitim, žalbeni sud mora imati kasatorna ovlaštenja da ukine takve odluke, osim u slučaju dvije povrede koje zakon daje kvalitetu apsolutno bitnim:

a ) - „ako je sud povod prigovora stranaka pogrešno odlučio da je mjesno nadležan",

b) - „ ako je protivno zakonu bila isključena javnost glavnoj raspravi",

c) - „ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće nema razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika."

Zašto u slučaju pogrešne odluke suca, u vezi mjesne nadležnosti ili nezakonitog isključenja javnosti s glavne rasprave, treba ukidati presudu ako je ona je pravilna?

Zašto bi stranke trebale snositi posljedice rada nezakonitog rada suda?

 Na ta pitanja ne postoje logični odgovori. Neki domaći teoretičari procesnog prava to objašnjavaju sintagmom - političko-pravni razlozi. Što je smisao kovanice političko-pravni razlog?  Ništa - isto što i drvenog željeza.

Na navedenim regulacijama uočava se kako se posljedice pogrešnog rada suca, prevaljuju na stranke, umjesto da pravosudna organizacija takve greške na drugačiji načina sankcionira, prvenstveno pokretanjem stegovne odgovornosti suca.

Zato predlažemo da  protuzakonita odluka o mjesnoj nadležnosti ili isključenja javnosti ne budu bitne povrede zbog koje bi žalbeni sud imao pravo ukinuti  pobijanu odluku.

U drugom nastavku analizirat ćemo bitnu povredu opisanu po točkom c.