Pravni praktikum

PRAVILA U SVIJETU PRIMATA

01.05.2008

Istraživanja primatologije, koja se tiču društvenog života čimpanzi i drugih majmuna, ukazuju na određene  regulativne oblike ponašanja koji se bitno ne razlikuju od onih naše vrste.

Frans de Waall, priznati autoritet, između ostaloga ističe :

» Čimpanza koja gladi i tapše žrtvu napada ili dijeli svoju hranu s gladnim iskazuje ponašanje koje je teško razlikovati od ponašanja osobe koja uzima k sebi rasplakano dijete ili dobrovoljno radi u javnoj kuhinji. Objašnjenje da se ponašanje čimpanze zasniva na instinktu, a da ponašanje osobe dokazuje njegovo ponašanje prema društvenim normama varavo je i vjerojatno netočno. Prije svega, rasipno je prema tome što pretpostavlja različite procese za slično ponašanje kod dviju blisko srodnih vrsta. Drugo, zanemaruje sve veći broj dokaza mentalne kompleksnosti kod čimpanza, uključujući i mogućnost empatije. Oklijevam nazvati «moralnim bićima» pripadnike bilo koje vrste osim naše vlastite, ali isto tako vjerujem da mnogi osjećaji i spoznajna svojstva na kojima počiva  ljudski moral prethode pojavi naše vrste na ovom planetu.»

(Frans de Waal: "Prirodno dobri - podrijetlo ispravnog i pogrešnog kod ljudi i drugih životinja", Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. - str. 270)

   
   

Primati nemaju svijest da drugi pripadnici čopora imaju prava i  osjećaj krivnje za počinjenja djela, ali to nemaju niti mnogi pripadnici naše vrste, pa ih zato ne smatramo nižim bićima.

Ono što nam de Wall otkriva u svojem  radu, su razni oblici društvenosti - privrženost, pomaganje, internalizacija pravila i očekivanje kazne za njihovu povredu, davanje, razmjenu, osvetu, briga za zajednicu, stvaranje saveza u borbi za prevlast u čoporu, prilagođavanje suprotnih interesa kroz pregovore itd.

Nije sporno da postoje pravila u društvenoj komunikaciji između čimpanzi, međutim  nejasan je izvor tih pravila.

Da li su ih kreirale čimpanze pa su se ona životnom navikom  generacijama prenosila ili su on uvjetovana genetskim ustrojem.

Ako su ta previla kreirale neke pračimpanze, onda se problem svjesnog djelovanja više ne može ograničiti na ljude. Ovdje imamo problem početka koji je nejasan kao i kod naše vrste.

U slučaju da su izvor tih pravila u genetskom ustroju, problem nije ništa manji.

Ako  priroda po nekom nejasnom mehanizmu određuje regulaciju koja zadire u vrijednosnu sferu koju određujemo  moralom, onda su puka tlapnja nade usmjerene ka ostvarenju društva sreće i  pravde kako god se ono u dosadašnjim teorijama  imenovalo.