Ako apstrahiramo od osobnosti kandidata (izgled, obrazovanost, način komunikacije i sl.), glavni kriterij nam treba pomoći u izboru trebale bi biti njihove političke ideje.

Koje su njihove glavne ideje?

Za Josipovića je to ideja pravde.

 „Pravda za Hrvatsku !"  

On ima „nos za pravdu".

U odnosu na  pravdu uvijek postavlja pitanje : što je pravedno i tko određuje što je pravedno?

U zemlji u kojoj postoji demokracija pravedno je ono što je zakonito, a zakonito je ono što je izraz volje većine građana koji imaju pravo glasa.

Promjenom zakona mijenja se sadržaj pravde.

Sadržaj zakona određuje politička elita na vlasti koju biraju građani.

Moć  određuje sadržaj pravde.

Josipovićeva pravda je bezsadržajna.

Njoj nedostaju prijedlozi novih zakona koji bi u Hrvatsku donijeli nova prava i  drugačiju pravednost.

S druge strane Bandić poručuje da treba raditi.

„Idemo raditi!"

On će raditi „kao konj".

Što će  se raditi?

Politička misao koja asocira  na tegleće konje nije privlačna za Hrvatsku u 21. stoljeću.

Velika većina koji to mogu  već rade kao tegleći konji, dok manjina galopira i  uživa u slobodi od ekonomske prisile.

Hrvatskoj je potrebna je afirmacija rada, znanja i inovativnosti kao glavnih kriterija koje trebaju određivati položaj osobe u društvu.

Nasuprot korupciji, vezama i podobnosti koje sada vladaju.

Praznina političkih ideja određuje da građani trebaju izabrati između  dva kandidata koji nemaju političku viziju Hrvatske.

Neće bitrati između pravde i  rada, nego između osobnosti koje će se plasirati putem medija.

Biranje postaje izbor boljeg glumca za ulogu Predsjednika Republike.