Pravni praktikum

O "FILOZOFIMA" I "PRAVNICIMA"

03.08.2008

 

„ Na tzv. strukovno-filozofskom nivou javlja se također svojevrstan paradoks: arogantni poltroni, ljudi koji su do ušiju uronjeni u raznovrsne naredbodavne kombinacije i spletke, ljudi s izrazito  bolesnim političkim ambicijama, zajedno s debelo plaćenim recenzentima i piskaralima, upućuju filozofiju da ne prekoračuje granice stručne, čiste, suptilne filozofije, da se bavi isključivo tzv. apstrakcijom.

Filozofija se, dakako, već, per definitionem bavi apstraktnim problemima, ali ne i krivom, pervertiranom, od svega zbiljskog očišćenom apstrakcijom, koja nema nikakvog korelata u praksi, koja za sebe misli da je izvan prostora i vremena i lebdeći tako u svojem pričinu inteligibilnog i umnog omogućuje, pa čak i opravdava realno bezumlje.

Ukoliko, dakle , govorimo o istinski filozofskoj apstrakciji, tada to nikako ne može biti ona neutralna, neodgovorna apstrakcija, zabavni pig-pong s terminima i pojmovima, koji neki tako željno očekuju od filozofije, to ne može biti apstrakcija bez konzekvencija spram realiteta, ona oprezna u stvari lažna apstrakcija koja nikoga nina što obvezuje, koja je bijeg od svih protivrječnosti zbilje i koja je često zastupana upravo stoga upravo da bi se u konkretnoj zbilji i međuljudskim odnosima prikrilo, a zatim i njegovalo kramarsko licitiranje s položajima i unosnim sinekurama, svakodnevne laži, karijerizam i besprincipijelnost.

Jer se napokon, upravo na osnovu takvih apstrakcija može navodno biti,  čak i veliki stručni filozof, ugledan teoretičar, a istovremeno konfidentski i od ogavnosti neljudski podvaljivati, spletkariti, uvlačiti se poltronski među moćne primitivce, pogromaški progoniti svaki pokušaj samostalnog mišljenja."

D. Grlić: CONTRA DOGMATICUS (Praxis, Zagreb, 1971) - str. 163/164

   
   

Ako u se u gornjem tekstu zamijene riječi filozofija i filozof sa riječima pravo, jurisprudencijom i pravnik dobijemo slijedeći tekst koji adekvatno opisuje jedan segment pravne zbilje u Hrvatskoj:

 „ Na tzv. strukovno - pravnom nivou javlja se također svojevrstan paradoks: arogantni poltroni, ljudi koji su do ušiju uronjeni u raznovrsne naredbodavne kombinacije i spletke, ljudi s izrazito  bolesnim političkim ambicijama, zajedno s debelo plaćenim recenzentima i piskaralima, upućuju jurisprudenciju da ne prekoračuje granice stručnog, čistog, suptilnog prava, da se bavi isključivo tzv. apstrakcijom.

Juriprudencija se, dakako, već, per definitionem bavi apstraktnim problemima, ali ne i krivom, pervertiranom, od svega zbiljskog očišćenom apstrakcijom, koja nema nikakvog korelata u praksi, koja za sebe misli da je izvan prostora i vremena i lebdeći tako u svojem pričinu inteligibilnog i umnog omogućuje, pa čak i opravdava realno bezumlje.

Ukoliko, dakle , govorimo o istinski pravnoj apstrakciji, tada to nikako ne može biti ona neutralna, neodgovorna apstrakcija, zabavni pig-pong s terminima i pojmovima, koji neki tako željno očekuju od juriprudencije, to ne može biti apstrakcija bez konzekvencija spram realiteta, ona oprezna u stvari lažna apstrakcija koja nikoga nina što obvezuje, koja je bijeg od svih protivrječnosti zbilje i koja je često zastupana upravo stoga upravo da bi se u konkretnoj zbilji i međuljudskim odnosima prikrilo, a zatim i njegovalo kramarsko licitiranje s položajima i unosnim sinekurama, svakodnevne laži, karijerizam i besprincipijelnost.

Jer se napokon, upravo na osnovu takvih apstrakcija može navodno biti,  čak i veliki stručni pravnik, ugledan teoretičar, a istovremeno konfidentski i od ogavnosti neljudski podvaljivati, spletkariti, uvlačiti se poltronski među moćne primitivce, pogromaški progoniti svaki pokušaj samostalnog mišljenja."