Portal za promicanje kritičke i humane pravne prakse
07.02.2008
G. W. Hegel je u „Osnovnim crtama filozofije prava" naveo nedostatke ekspertnoga prava koji negiraju pravo kao ideju u kojoj sloboda ima zbiljsko ostvarenje:
"Objesiti zakone tako visoko, kao što je činio Dionizije Tiranin, da ih nijedan građanin nije mogao čitati - ili ih ukopati u opsežni aparat učenih knjiga, zbirki sudova i mnijenja, običaja itd. što odstupaju od decizija, te još k tome na stranom jeziku, tako da je znanje važećega prava pristupačno samo onima koji su učeno tome prionuli - jedno je te isto nepravo."
Ova Hegelova kritika iz prve polovine 19 st., na početku 21 st. ima još veću aktualnost.
Vladavina prava u modernim građanskim poretcima negira se stvaranjem i primjenom prava koje je često složeno, mistificirano, birokratski nedostupno i sporo ostvarivo. Umjesto zakona koji se skrivaju, problem stvara primjena javno objavljenih i svim dostupnih regula. Složenost života i mnogobrojnost ljudi s različitim interesima i žudnjama stvaraju mnogobrojne sporne situacije. Pravna regulacija proizvodi tisuće pravnih normi koje trebaju spriječiti kaos te uvesti stabilnost i red u društveni život. Prava pripadaju svima, ali znanje o pravu samo pojedinima. Laici znaju da imaju određena prava, ali ne znaju njihov sadržaj te su primorani obraćati se profesionalcima koji za naknadu tumače pravo. U prvi plan ne dolaze zakoni, nego tumači prava i to oni koji imaju moć nametnuti svoje tumačenje kao obvezatno. Vladavina prava u praksi znači vladavinu profesorsko-sudskoga prava. Na taj način pravo nije unaprijed poznato, ono je skriveno kao i kod tiranina Dionizija, a ovisi o (ne)znanju i (ne)poštenju onih koji na kraju odlučuju.
Rješenje ove proturječnosti nije na vidiku.
Živimo u pravnoj džungli u kojoj stradavaju mnogobrojne žrtve nečije samovolje, te sporog, ponekad korumpiranog i često nedovoljno stručnog pravosuđa.
Prava se sporo ostvaruju i baš su zbog toga ljudi nezadovoljni i nerijetko se vraćaju običajnome pravu: onome koje se svodi na osvetu i pravo jačega.
Da li bi povreda prava bilo u manjem broju, da ljudi znaju da će se te povrede brzo sankcionirati, a krivci biti kažnjeni te da će oštećenima brzo biti nadoknađena šteta?
Kako organizirati i primjenjivati pravnu regulaciju vladavine prava koja će s jedne strane biti ekspertna, a s druge strane razumljiva i laicima, jednostavna i brza u primjeni?
Da li su današnji nedostaci pravne regulacije posljedica prevelike stručnosti koja sama sebe komplicira i mistificira ili nedovoljne stručnosti kao posljedice neznanja koje ne zna riješiti probleme?
Ili je vladavina prava samo jedna od političko-pravnih ideologija koja djeluje kao umirujuće sredstvo za potlačenu većinu kojom vlada bogata manjina!?
 |
|
| G. W. F. Hegel |
