Portal za promicanje kritičke i humane pravne prakse
09.12.2007
 |
Položeni pravosudni ispit je vrsta javnog uvjerenja, koje njenog imatelja legitimira kao vrlo stručnu osobu koja zna raditi složene pravne poslove.
U Republici Hrvatskoj bez položenog pravosudnog ispita ne možete biti sudac, odvjetnik, državni odvjetnik, javni bilježnik. Za zapošljavanje na mnoga pravna radna mjesta u gospodarstvu i javnim službma, u pravilu se, kao jedan od uvjeta traži se položen pravosudni ispit.
Pravniku koji nema pravosudni ispit zakonodavstvo i hrvatska javnost oduzima stručnost.
Prema Mirjani Gross ( u njenom djelu „Počeci moderne Hrvatske" - Globus Zagreb, Centar za povijesne znanosti sveučilišta u Zagrebu, 1985 god.) u Hrvatskoj je odvjetnički ispit uveden 1852 god. kao jednu od mjera s kojom je vlast ( prije svega ona centralna, bečka) htjela modernizirati hrvatskog pravosuđe.
„Odvjetnički ispit propisan je za sve one koji su postigli staru cenzuru prije 1847. Odstupanje od toga pravila bilo je moguće za one odvjetnike koji su u praksi pokazali da dobro poznaju moderno pravosuđe. No Banski dvor je odbio većinu molbi odvjetnika da budu oslobođeni ispita. Nakon proglašenja odvjetničkog reda, prijavilo se 176 kandidata za pravo odvjetnikovanja. Od njih je 39 oprošteno polaganja ispita. Ostali se na ispitima pred državnom komisijom nisu iskazali. Dosta je kandidata koji nisu položili ispit." ( str. 108)
Među onima koji su pali na ispitu (dva puta) bio je i Eugen Kvaternik.
„Potkraj 1857. god. oduzeta mu je advokatura carskom odlukom. Ostao je bez sredstava za život. Može se pretpostaviti da je to bio povod njegovog odlaska u Rusiju i njegove diplomatske djelatnosti protiv Habsburške carevine." ( isto str.108)
Iz navedenog proizlazi da je odvjetnički ispit (današnji pravosudni ispit) uveden u jednom kriznom razdoblju kada su se u Hrvatskoj korjenito mijenjali društveni odnosi.
Ne znamo što je bio točno sadržaj odvjetničkog ispita u 1852. god. i zbog čega ga E. Kvaternik nije uspio položiti. Pretpostavljamao da se tražilo poznavanje novih propisa koji su u Hrvatsku uvedeni u cilju modernizacije društva i ukidanja feudalnog poretka. To se prije svega odnosi na austrijski Opći građanski zakonik koji je za Hrvatsku i Slavoniju proglašen 29.11. 1852. god., a stupio je na snagu 1.05.1853.god. On je bio zakonodavna revolucija koja je u pravni život donijela mnoge nove prave institute i značenja koja su jednom dijelu tadašnjih pravnika stvarala velike teškoće.
Kakva danas uloga pravosudnog ispita, osim one da daje pretpostavljenu ekspertnost osobi koja ga položi?
Radi se o jednom višednevnom ispitu koji traži, prije svega detaljno poznavanje najvažnijih zakona. Njegova težina proizlazi iz činjenice što se od kanditata traži da, prije ispita, u tijeku učenja, memorira veliki broj pravnih podataka, da ih suvislo uredi i stavi u smislen suodnos te da na samom ispitu bude dovoljno koncentriran da ih pravilno iznosi.
Kakva je to vrsta znanja koja se traži od kandidata?
To znanje možemo definirati kao pasivno poznavanje sadržaja zakona koji su obuhvaćeni ispitnom materijom. Od kandidata se traži da zna gramatički protumačuiti zakon - onako kako glasi tekst pojedinog zakona. Ne traži se da se zna napr. objasniti razlika između sudužnika i jamca ili razlika između ugovora o kreditu i ugovora o zajmu - traži se poznavanje zakonskih odredbi koje reguliraju navedene pravne pojmove. Isto tako za pravosudne ispitivače nje dovoljno da kandidat znati vrste pravnih lijekova u pojedinom procesnom sistemu, on mora napamet znati i nabrojati pojedine razloge zbog kojih se oni mogu ulagati u određenim postupcima.
Da li takva vrsta znanja dokazuje nečiju pravnu ekspertnost?
Tko je ekspert u matematici ili fizici: osoba koja zna određen aksiom ili formulu ili osoba koja razumije asiome i formule i zna pmoću njih riješti određen problem?
Svatko može iz knjige pročitati sadržaj određene formule, ali nju svi ne razumiju i ne znaju je primjeniti.
Nije teško pročitati iz Zakona o parničnom postupku (zato je potrebno samo umijeće čitanja) zbog kojih se razloga može ulagati određeni pravni lijek, ali to ne znači da svatko može napisati suvislu žalbu ili reviziju.
Što je onda ekspertnost?
Ekspertnost je kvaliteta znanja određene osobe koja pomoću njega razumije probleme i zna ga primjeniti u cilju rješavanja problema.
Pravno znanje smo na ovaj način stavili u suodnos sa praksom i rješavanjem problema. Njegova struktura je teorijska - radi se poznavanju pravnih grana, definicija, pravnih pojmova itd. i praktična - umijeće rješavanja pravnih problema.
Što je pravni problem?
To je sadržaj prava u određenoj činjenično - pravnoj strukturi.
Pravni ekspert je osoba koja prepoznaje pravne probleme i zna ih rješavati.
Pravni fakulteti u Hrvatskoj ne osposobljavaju studente da završetkom studija postanu pravni eksperti. Oni samo dobiju neophodno teorijsko znanje koje nije dovoljno da odmah nakon studija u svojem radu samostalno rješavaju pravne probleme.
Zato postoji pravosudni ispit na kojem bi pravnik morao dokazati svoju ekpertnost odnosno umijeće u prepoznavanju i rješavanju pravnih problema.
Da li pravosudni ispit kako se sada sprovodi može provjeriti nečiju ekspertnost?
Ne, jer se na njemu ne provjerava ono što je za tu vrstu ekspertnosti najvažnije, a to rješavanje pravnih problema. Ispit je sličan ispitima na pravnim fakultetima gdje se traži samo poznavanje određenih činjenica, a ne umjeće njihove primjene. Dok su na fakultetiam te činjenice mnogo apstraktnije jer imaju i znanstveni karakter, na pravosudnom ispitu se traži poznavanje njihovog zakonodavnog opisa i statusa.
Zato osoba koja položi pravosudni ispit nije dokazala da je i pravni ekspert.
Gore smo naveli da je stručni pravni ispit u Hrvatsku uveden u okviru jedne revolucionarne promjene društvenog poretka koja je dirigirana putem novog prava. Interesantno je, da u Hrvatskoj, kada je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, došlo do korjenite normativne promjene kojom je socijalističko društvo promijenjeno u kapitalističko, pravnici s položenim pravosudnim ispitom nisu išli ponovo polagati ispit da dokažu poznavanje novog prava koje je reguliralo hrvatski kapitalizam.
Ako je pravosudni ispit dokaz nečije stručnosti, kako se moglo dozvoliti da cijela generacija koja je polagala ispit pod starim propisima ponovno ne dokaže svoju stručnost?
Da li možemo reći da te osobe nisu stručne?
Naravno da ne (što ne znači da među osobama s položenim pravosudnim ispitom ima mnogo onih koji nisu pravni eksperti) i to je dokaz da taj naporan ispit ne dokazuje nečiju stručnost.
Zato je neophodno drugačije organizirati provjeru znanja na pravosudnom ispitu i dobiti temelj za razlikovanje pravnog ekperta od pravnog hohštaplera.
|
|
|
|
Mitchu iz "Tvrtke" čestitaju na položenom odvjetničkom ispitu |
