24.11.2007
Valter Š., zatočenik Grupe X u logoru Jasenovac - dana 7.02.1945. god. - piše svojoj obitelji:
„Mili moji!
Zdrav. Za kuhanje primio. Staklenice polupane. Priloži kolače, šećer, marmeladu. Med, duhan, limuntus. Sine piši! Slike šaljite."
| |
Mali papirnati prostor treba racionalno upotrijebiti - izraziti osjećaje prema obitelji i nešto važnije - istaknuti potrebe gladnog, progonjenog čovjeka koji se bori za život.
Na dnu dopisnice jedna odštampana rečenica objavljuje :
„Pisanje je nagrada za dobar rad i vladanje, i daje pravo na primanje paketa."
Ovaj formularski iskaz je vrhunski cinizam koji je bitna odrednica duha vlasti koja je u Jasenovcu utamničila i pogubila tisuće ljudi, prvenstveno Židova.
Kojom se životnom strukturom taj cinički cerek hrani?
U egzistencijalnoj bijedi logora smrti postoji bizarno pravo: pravo na primanje paketa.
Ono je za logoraše jednako pravu na život.
Dobro vladanje znači slušanje zapovjedi i prohtjeva gospodara života.
Paketi donose neophodne kalorije.
Bez paketa nemaš dovoljno hrane, pa ti nedostaje ti snage za naporan rad.
Tada ne možeš slušati komande crnokošljaša.
Postaješ neposlušan, nepotreban i smaknut.
Paketi hrane produžuju logorašu život, a njegovoj obitelji daju nadu.
Međutim, ako netko pobjeđuje u utrci života i smrti - time negira smisao logora u kojem smrt mora pobjeđivati.
Tada moć mijenja pravila.
Pobjedniku se ukida nagrada.
Valter Š. je likvidiran unatoč dobrom radu i vladanju.
| |
|
Valter Š. |