Portal za promicanje kritičke i humane pravne prakse
01.05.2008
Da li suđenja mogu biti objekt kaznenog procesuiranja ?
Da li se sucima može utvrđivati kaznena odgovornost za njihove presude koje su donijeli u kaznenim postupcima?
Ovim se problemom, između ostalima, bavi film „ Suđenje u Nurnbergu" redatelja S. Kramera u kojem je skupina sudaca optužena za „zločine počinjene u ime zakona" jer su presudama sudjelovali u ubojstvima, brutalnostima i zvjerstvima nacističkog režima.
Sudac mora suditi na temelju zakona. Na to ga obvezuje princip zakonitosti na temelju koje je uređena moderna civilizacija. On je brana neodređenosti i samovolji.
Ako zakoni imaju zločinački sadržaj, pa dozvoljavaju rasnu diskriminaciju, deportacije, sterilizacije , smrtne kazne za najmanje prekršaje - što da sudac učini? Može li on propitivati legitimnost takvih zakona?
Upravo su takvi zakoni vrijedili u Trećem Reichu i bili su panegirično podržavani od strane velikog broja stanovništva. U ovom slučaju radi se o jednoj izuzetnoj povijesnoj situaciji ( njena izuzetnost ne negira njenu ponovljivost), koja proizvodi probleme koji su izazov ljudskom mišljenju.
Jedan od njih je da li pravno načelo modernog građanskog društva: pravedno je ono što je zakonito - ima univerzalni karakter?
Smisao ovog važnog načela je bio u uvođenju pravne određenosti i eliminiranja moralnih relativizama iz sudskih postupaka.
Ako bi to načelo primijenili na nacistički režim, onda su njegovi zakoni pravedni i suci koji su po njima sudili moraju biti oslobođeni svake odgovornosti. U tom slučaju zločini državnih aparatčika imaju opravdanje jer su izvršeni u skladu sa zakonom. S druge strane, da li je pravedno opravdati „zakonite zločine" koji su to po nekim drugim univerzalnim načelima.
Ovdje imamo sukob vrijednosti na kojim počiva naša civilizacija.
Sa tim sukobom u jednom sudskom postupku suočio i filmski sudac Haywood (Spencer Tracy) koji treba suditi svojim kolegama među kojima je najugledniji njemački pravnik Ernst Janning (Burt Lnacaster).
 |
 |
| B. Lancaster | S. Tracy |
Da li su nacistički suci prije suđenja bili dužni vrednovati zakone po kojima će suditi, a koji su omogućavali ubojstva i povrede ljudskih prava ?
Sudac nije rob zakona, ali ne smije suditi protiv zakona.
Ako sudac odluči suditi na temelju zakona koji po njegov mišljenju nemoralan, on postaje nemoralan kao i zakon na temelju kojeg sudi.
On uvijek ima izbora.
Častan izbor nije uništenje tuđe egzistencije da bi se spasila vlastita.
To je kukavičluk.
Ovo vrijedi kako za nacistički režim, tako i za sve humanije pravne režime u koji su ustrojeni na ideologiji vladavine prava.
Sudstvo je dio vlasti i provodi zakoni vladajuće političke grupe.
Svatko, pa i sudac se može odlučiti da li će provođenjem zakona podržavati postojeću vlast.
Zato je Heywood osudio Janniga na doživotnu kaznu zatvora.
Načelu da je pravedno je ono što je zakonito treba dodatak: ali samo za one koji donose zakone.
Nije bitno da li je to diktator ili vladaju većina u parlamentarnoj demokraciji.
Ocjenu pravednosti može dati samo jedno suđenje - prosudba povijesti.
