Portal za promicanje kritičke i humane pravne prakse
17.02.2008
Ivo Banac je, u članku „Antifašizam nije samostojeća ideja" objavljenom u „Jutarnjem listu" (16.022008.god.), iskritizirao je određene stavove Stjepana Mesića, publicirane u „Novom listu" (12.022008.) - pod naslovom „ I katolička crkva nasjela na propagandu protiv antifašizma.
Predmet polemike je vrednovanje određenih pojava iz hrvatske povijesti: antifašizma, partizanskih ratnih zločina, (ne)opravdanost današnjeg procesuiranja tih zločina, komunizma, povijesne uloge J. B. Tita i itd.
Ništa novo.
To je nije prva niti zadnja polemika u vezi problema koji opterećuju sadašnju generaciju ljudi. Njih vode pripadnici naše elite koji nametanjem svojih tumačenja žele utjecati na društvene procese i ostvarivati svoje interese.
Analizirat ćemo nama dva problema o kojima Mesić i Banac imaju različite stavove.
Prvi je problem je Bančevo određenje komunizma kao zločinačke ideje, a drugi se odnosi na povijesnu ulogu J. B. Tita.
Mesić smatra da "komunizam kao ideja nema u sebi ništa zločinačkog. Što je loše u ideji društva jednakih ljudi koji bi društvu pridonosili prema svojim mogućnostima, a od društva dobivali prema svojim potrebama? Je li to zločin? Nikako. To, međutim, jest utopija, to je neostvarivo".
Na ovu tvrdnju Banac odgovara : " Zanimljivo. Projekt u koji su ugrađene kosti stotina milijuna ljudi bio je neostvariv, ali ne i zločinački."
Postavlja se pitanje da li se atribut „zločinački" može dati određenoj ideji odnosno ideologiji?
To može dovesti do velikih problema i izazvati suprotan efekta od onog koji se želio postići.
Ako se određena ideologija okarakterizira zločinačkom, u čemu se sastoji onda krivnja onih koji su činili zločine u ime i pod utjecajem te ideologije?
Jesu li zločinci oni koji samo podržavaju zločinačke ideje?
Njima određena ideologija može služiti za opravdanje počinjenih zločina, pogotovo ako nisu njeni kreatori, što zločinci u pravilu i nisu. Na taj način se branio Eichmann na suđenju Jeruzalemu. Njemu je za opravdanje služilo njegov vrijednosni sustav činovnika koji bespogovorno sluša i na perfekcionistički način izvršava tuđe zapovjedi proizašle iz nacističke ideologije.
Ideje ne ubijaju - ubijaju ljudi vođeni niskim strastima koje se racionaliziraju određenim idejama i vrijednosnim sustavima. Po istoj logici bi ideja neovisne hrvatske države bila zločinačka jer se zbog nje, samo u Jasenovcu, poubijalo preko 69.000 ljudi. Što je sa kršćanstvom ? Koliko je ubijeno heretika? Iz navedene logike proizlazi da bi svatko tko podržava „zločinačku ideju" bio i zločinac. Zar je Marx zločinac koji je podvrgao kritici jedan eksploatatorski društveno politički sistem? Ili to možda kapitalizam nije? Što je sa Tuđmanom i Račanom koji su isto bili komunisti? Zar su i oni zločinci? Ili s onima tisućama anonimnih članova bivšeg SKH? Što sa mnogim zločinima počinjenim u tranziciji iz socijalizma u kapitalizam? Je li se zato može okvalificirati kao zločinačkom - liberalističku ideologiju- na čijim je idejnim temeljima ustrojen hrvatski kapitalizam?
Ideje treba kritizirati, a zločinima određivati postupke ljudi.
Staljin, Pol Pot i drugi sljedbenici nisu ubijali radi komunizma nego radi širenja svoje moći, uklanjanja protivnika i održavanja na vlasti.
Pročitajte ova dva mišljenja:
1. „Neprirodan i sve veći ubrzani porast onih slaboumnih i ludih slojeva, povezan sa stalnim suzdržavanjem štedljivih, krepkih i nadmoćnih loza stvara nacionalnu i rasnu ugrozu, koju nije moguće dovoljno istaknuti. Držim da bi u sljedećih godinu dana valjalo presjeći i isušiti izvor iz kojeg pritječe ludilo
2. Tko god nije tjelesno ili duševno zdrav i čio, ne bi trebao svoju patnju prenijeti na djecu." (Steve Jones: „Jezik gena" Naklada Jesenski Turk, Zagreb 2007.)
Što mislite - čije su to ideje?
Prve su autorsko djelo W. Churchilla, a druge A. Hitlera.
Je li Churchill zločinac?
Za Hitlera znamo da je, ali ne zbog gore citirane misli iz „Main Kampfa".
 |
 |
| W. Chuchill | A. Hitler |
Što je sa Josipom Brozom Titom?
Mesić veli : " U globalu gledano, Titova je bilanca i kao vođe antifašističkog pokreta u ratu i kao državnika u poslijeratnim desetljećima - pozitivna."
Banac ne daje sintetičku ocjenu, ali Tita kao pripadnika zločinačke ideologije i osobu koja je povezan sa masovnim zločinom Bleiburgu - ne vrednuje pozitivno.
Ako povijest shvatimo kao prostorno vremensku pozornicu u kojoj ljudi dobivaju i ostvaraju različite uloge kako ocijeniti Titovu izvedbu?
Kako vrednovati povijesne ličnosti koje su svojim odlukama utjecale na živote mnogih ljudi i bili historijski skretničari?
Je li se njihova (ne)djela mogu bilancirati na način: ove dvije stvari je učinio dobro, a ovu loše, pa je pošto je dva prema jedan za dobro onda je uloga pozitivna?
U biti se radi o moralnom vrednovanju koje može polaziti od različitih shvaćanja, kriterija itd.
Tito je bio antifašistički vođa, odgovoran za mnoge partizanske ratne zločine, komunistički diktator, Staljinov oponent, jedan od vođa pokreta nesvrstanih, tvorac federativne SFRJ itd.
Ove njegove izvedbe možemo različito ocjenjivati, kao i svaki pojedinačni život.
Za razliku od ogromne većine anonimnih ljudi koji su objekt, a ne subjekt povijesti, Tito je bio povijesni subjekt.
Mi se trebamo odrediti i prema njegovim dostignućima i prema njegovim promašajima, čak ako su i u pitanju ratni zločini.
Bilanciranje u njegovom slučaju je nemoguće jer moralno vrednovanje nije matematičko kvantificiranje: kako u staviti u odnos njegovu ulogu kao vođe antifašističkog pokreta i ratni zločin u Bleiburgu? Što je vrijednosno značajnije - uspješno vođenje antifašističke borbe ili masovni zloćin? Za jedne jedno - za druge drugo - ovisno o odgojnom, moralnom, kulturnom intelektualnom i iskustvenom kontekstu koji ga određuje.
Što učiniti?
Jedno veličati, a drugo osuđivati.
„ Ali takva velika pojava mora zgaziti mnogi nedužni cvijet, mora štošta razoriti na svome putu" . (Hegel)
Ovo je misao koja opisuje užas povijesne zbilje u kojoj su mali ljudi samo lutke u rukama velikih lutkara.
Anonimusima preostaje utjeha da, i najveći povijesni igrači, neminovno završavaju u raljama smrti.
Tito je bio sigurno mnogo veći povijesni glumac nego što su to Mesić i Banac.
Mi mislimo da je zaslužio Oscara barem za sporednu ulogu, ali ovo je samo jedan glas u imaginarnoj povijesnoj akademiji.
 |
 |
