24.05.2009
Pripremam završnu riječ za moj proces.
''Ukratko ću se osvrnuti na cijeli ovaj proces i sintetizirat ću svoja izlaganja iznesena na raspravi i pismenim podnescima:
- Kazneni postupak pokrenut je na temelju proturječnoga i kontradiktornog optužnog prijedloga; - Optužuje me se da sam povrijedio normu iz Ovršnog zakona ( OZ), a zatim se navodi da sam tražbinu naplatio putem prijeboja. Kako je moguće da se u ovršnom postupku potraživanje naplati putem prijeboja?;
- Prema izmijenjenom optužnom prijedlogu optužuje me se i za povredu određenih odredbi Zakona o obveznim odnosima (ZOO) koji reguliraju prava i obveze ugovornih strana u vezi sa sklapanjem ugovora o tekućem računu. Nije jasno izrečeno i opisano kako sam povrijedio te odredbe ili kako sam povrijedio odredbu koja regulira sklapanje ugovora o tekućem računu kada ja nisam ni sklapao ugovor o tekućem računu niti sam tada radio u banci? I u ovom slučaju se u optužnome prijedlogu navodi da sam povrijedio zakonsku odredbu, a ne određuje se kako sam koju od njih konkretno povrijedio. Nadalje, općenito me se optužuje i taksativnim navođenjem pravnih normi koje se nikako ne mogu povezati niti sa samim događajem (prijebojem potraživanja), a niti sa zamišljenom grubom povredom koju traži kaučuk paragraf po kojemu me se optužuje. Slabost tužiteljičinoga logičkog obrazloženja očituje se u činjenici da tužiteljica nikako ne uspijeva objasniti kako sam ja u konkretnome slučaju naplate potraživanja grubo povrijedio odredbe koje su, po njezinome mišljenju, s moje strane povrijeđene. Ako se radi o prijeboju, koju sam ja to zakonsku odredbu povrijedio koja se odnosi na poslovanje s tekućim računom ?;
- Optužuje me se i da sam povrijedio pravila poslovanja banke zato što sam učinio nešto što nije bilo predviđeno samim tim pravilima iako sam dobio od Uprave banke ovlast da donosim odluku o prijeboju što je dokazano u ovom postupku i što mogućnost prijeboja, iako nije određena internim aktima banke, postoji kao zakonska mogućnost. Po logici tužiteljice izgleda da banka ne smije poslovati po zakonskim propisima ako na to ne upućuju njezini interni akti ili pravila poslovanja!;
- Tijekom postupka nije dân ni jedan dokaz koji bi dokazao moju krivnju, posebice namjeru;
- Dokazi koji su predani samo ukazuju na okolnosti koje se odnose na sporni događaj: opis mojega radnog mjesta, izjave oštećenika, obračuni kamata. Obračun duga na koji se poziva tužiteljica, a na temelju kojega je izvršen prijeboj, dokazuje da je dug postojao i ide u prilog obrani, a ne tužiteljici;
- Optužuje me se za kazneno djelo koje svojom neodređenošću omogućuje tužiteljici da stvori kazneno djelo kako njoj odgovara, što je protivno ustavnom načelu određenosti kaznenih djela;
- U dokaznome postupku je nesumnjivo utvrđeno da nisam dao nalog za blokiranje tekućega računa oštećenika, već je on blokiran putem informatičkoga programa, da je postojao dug oštećenika (on je na raspravi priznao da je bio dužan, samo onoliko koliko on misli) i da mu je na zakonit način putem prijeboja ustegnut novac;
- Zakonitost konkretnoga prijeboja proizlazi iz ZOO-a i sudske prakse u čiji je svrhu priložena odluka Vrhovnoga suda Hrvatske da tijekom sudskoga postupka nije zabranjeno vršiti prijeboje;
- Ukazano je da oštećenik nema novac u banci, nego potraživanje prema banci. OZ i Zakon o bankama govore o potraživanju štediša i deponenata. U svojemu sam izlaganju više obrazložio pravni karakter novaca u Banci, a i sudski vještak (kojega je angažirala banka) je obrazložio knjigovodstveni tretman novca koji se deponira u Banku samo, nažalost, sud to tumačenje vještaka nije htio uzeti u obzir. Slažem se sa sudom da sud mora poznavati pravo, ali zakon o računovodstvu iz kojega se bez problema može uočiti zakonski tretman depozita u banci uski je specijalistički ekonomski propis koji nije razumljiv osobi koja nema ekonomska znanja (kao što postoje propisi iz drugih područja medicine, građevinarstva, poreza koja reguliraju područja struka koja sudovima ne mogu biti poznata i za koja je neophodna pomoć vještaka). Međutim, i bez toga se analizom Zakona o vlasništvu lako može uočiti vlasnički tretman novca iz kojega proizlazi da imatelj tekućega računa nije vlasnik novaca u Banci i da prema banci ima samo apstraktno potraživanje pa je na taj način bilo uvjeta da se izvrši prijeboj;
- Niti jednim zakonom nije zabranjeno naplatiti potraživanje dok traje sudski postupak (što je usmeno osporavano tijekom glavne rasprave);
- Troškovi postupka dospijevaju s kamatama onda kada je stranka u postupku za njih terećena jer oni za tu stranku predstavljaju vanugovornu štetu, a ne, kako to misli tužiteljica, da dospijevaju u trenutku donošenja sudske presude. Dospijeće i osnovanost potraživanja različite su stvari. Moguća su dospijeća neosnovanih potraživanja. Potraživanje može postojati i dospjeti, ali je li ono osnovano ili nije (ukoliko je osporeno od nekoga) određuje se odlukom suda prema određenim pravnim normama. U slučaju konkretnih troškova, oni su dospjeli, a sud treba odlučiti o njihovoj osnovanosti. Čak i da sud odluči da oni nisu osnovani, oni su prije dospjeli (jer sud o njima ne bi mogao niti odlučivati da nisu dospjeli), a za stranku oni i dalje postoje, jedino ih druga strana nije dužna platiti. U našemu se zakonodavstvu za prijeboj nigdje ne traži da potraživanja u prijeboju moraju biti nesporna. To bi značilo da za prijeboj treba suglasnost obiju strana ili odluka meritornoga tijela. Osim toga, u ovršnome postupku koji je Banka vodila protiv oštećenika, a koji je prešao u parnicu, naplaćena je glavnica (oštećenik je u ovome postupku priznao da je bio dužan glavnicu kredita), a trošak se određuje prema uspjehu u odnosu na glavno potraživanje što je u ovome slučaju bila glavnica kredita;
- Sve gore navedene činjenice su i potkrijepljene: odlukama sudova, stavovima teorije i zakonskim tekstovima;
- Ukazat ću na još nešto: ako je tužiteljica izmislila kazneno djelo koje ne postoji, nadam se da sud to neće učiniti. Da je zakonodavac smatrao da je određena povreda Ovršnog zakona, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o parničnom postupku kazneno djelo, on bi te povrede i normirao kaznenim odredbama: bilo u vidu prekršaja bilo u vidu kaznenoga djela. On je to u nekim slučajevima OZ i ZPP učinio, a u ZOO niti jednom jedinom odredbom. Zato postoje teorijski i politički razlozi (koji sada nisu bitni), ali odavno su prošla vremena kad su se za povrede osnovnih civilnih odredbi izricale krivično pravne sankcije. Ovim optužnim prijedlogom tužiteljica upravo priziva ta vremena, a koliko je meni poznato niti jedan sudac nije zbog bitne povrede parničnoga postupka, a niti zbog povrede kaznenog postupke (a bitna povreda može biti samo gruba povreda) nije kazneno gonjen;
- Ovaj postupak je specifičan i po tome što me se goni i sudi mi se zbog različite pravne interpretacije zakonskih odredbi civilnoga prava koje se navode u ovome postupku. To je posljedica primjene općenite, neodređene, kaučuk norme koja ne opisuje niti jedno konkretno ponašanje, nego samo općenito upućuje. Kod kaznenoga djela ubojstva je jasno da netko, da bi bio kazneno gonjen, mora izvršiti ubojstvo, tj. drugome oduzeti život. Nije važno zna li on je li to djelo dopušteno. Samo postojanje djela ne ovisi o pravnoj interpretaciji norme koja regulira to kazneno djelo. Ubojica se postaje ubojstvom, određenom radnjom koju treba dokazati. U ovome slučaju - što je radnja? Naplata dugovanja kredita izvršena putem prijeboja potraživanjima dužnika na osnovi tekućega računa. Ona nije normirana kao dopuštena niti zabranjena u nijednom našem propisu. Prema tužiteljičinom pravnome tumačenju normi civilnog prava ( a ne normi kaznenog prava) navedena radnja je protuzakonita, prema mojem tumačenju istih i drugih normi, navedena radnja je zakonita. Da tužiteljica ima jednako pravno shvaćanje kao i ja, ne bi ni bilo kaznenoga gonjenja, pa se zato ovaj kazneni postupak svodi na suđenje o pravnoj interpretaciji normi civilnoga prava.
Zbog svega navedenog predlažem da sud odbaci ovaj optužni prijedlog koji će, bez obzira na njegovu daljnju sudbinu, biti presedan u našoj sudskoj praksi i otvoriti mnoga pitanja, a među kojima su najbitnija slijedeća:
Može li državno odvjetništvo optuživati bez dokaza?
Krši li u tome slučaju ljudska prava onih koje optužuje?
Koja je zaštita takvih osoba protiv takvih aktivnosti na osobnost i ugled?
Postoje li sankcije za one koji se na takav način koriste silom državnog aparata?
