19.07.2009
Ustavnom sudu RH poslao sam ustavnu tužbu protiv presudeŽupanijskog suda u kojoj sam, između ostaloga, naveo:
„ Navedenom presudom povrijeđeno mi je slijedećeustavno pravo koje je normirano u čl. 28 Ustava:
„Svatko jenedužan i nitko ga ne može smatratikrivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja."
Osporavanom presudom potvrđena je presudaOpćinskog suda kojom sam oslobođen odoptužbe da sam počinio kazneno djelo izčl. 292. st.al. 6 Kaznenog zakona RH.
Međutim, Županijski sud je u obrazloženju svoje odluke (str. 3), izmeđuostaloga , naveo slijedeće:
"..već seu stvari radilo o bančinom samovlasnom prisvajanju njenog prava u vidunavedenih potraživanja prema oštećeniku, a za koja su u banci smatrali da impripadaju, što bi pak upućivalo na postojanje kaznenog djela samovlasti iz čl.429.st.1. KZ-a."
Stav suda da činjenični opis navodnog kaznenogdjela upućuje na postojanje "kaznenog djela samovlasti" je za mene kao stranu ukaznenom postupku neprihvatljiv, protuzakonit i protuustavan.
Meni se u tom postupku nijesudilo za kazneno djelo samovlasti o kojem se nisam mogao izjasniti nitiobraniti, nego se skoro tri godine provodila pravna tortura za drugonepostojeće kazneno djelo.
Odluka sa takvim obrazloženjem od mene stvaraosobu koja je u najmanju ruku sumnjiva da je počinila kazneno djelo.
Nisam počinio nikakvo kazneno djelo, a činjenicada sam izvršio prijeboj za tražbinu koja je postojala (u kaznenom postupkudokazano njeno postojanje putem vještačenja) nije nikakva samovlast, negoupućuje na kardinalno nepoznavanje pravila obveznog prava od strane sudacaŽupanijskog suda.
Upućujem i na mišljenje prof. V. Bayera koji je usvojoj knjizi Kazneno procesno pravo (I dio, Zagreb 1995), tumačeći smisaopretpostavke nevinosti, između ostaloga naveo:
„ Osoba koja je u času donošenja presude ostalaopterećena izvjesnim dokazima koji nisu bili dovoljni da uvjere sud u njezinukrivnju mora biti potpuno oslobođena, jer se ne može dopustiti da postojegrađani neizvjesnog pravnog položaja: niti nevini niti krivi, zapravo sudskiutvrđeni sumnjivci. Takav vrlo nezgodan pravni položaj ne može se danastrpjeti, jer je društvo dužno svakome dati pravnu sigurnost. Ne samo, dakle dase i u ovakvim "sumnjivim slučajevima" mora izreći oslobađajuća presuda, koja usvojoj izreci ( dispozitivu) ne ostavlja okrivljenika sumnjivim, nego se niti u obrazloženju presude nesmije ništa navesti što bi na okrivljeniku ostavilo ikakvu sumnju."
Zbog gore navedenih razloga predlažem da Ustavni sudu ukine osporeni akt."
 | |
| Zgrada Ustavnog suda RH |
