14.06.2009
Kao žrtva brutalnoga napada istočnonjemačke socijalističke države na njegova temeljna prava čovjeka, njemački filozof Ernst Bloch u pravnoj zapadnonjemačkoj kapitalističkoj državi objavljuje knjigu "Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo".
E. Bloch
U njoj promišlja razvoj prirodno pravne teorije i njezino značenje za emancipaciju ljudskih prava i sloboda. Važnu ulogu prirodne pravne misli Bloch sažeto interpretira kao:
"izgrađivanje uspravnog hoda, također protiv tapeciranih i protiv prekrštenih, štoviše retrogradnih zavisnosti - to je postulat iz prirodnog prava i niotkuda drugdje, nigdje drugdje ne može se ni naći."
Socijalistički poretci nisu usvojili građanska dostignuća u normiranju i realizaciji prava čovjeka. U njima je prâvo simplificirano na pûku tehniku vladanja, sluškinju određene politike ''vladajuće radničke klase'' prezentirane u partijskoj komunističkoj birokraciji u njezinoj promašenoj historijskoj misiji ostvarenja komunističkoga društva.
Danas, kada se pod pritiskom globalizacije vrši demontiranje ''države blagostanja'', još je aktualniji Blochov uvid koji nije opijen s neupitnim dostignućima formalne jednakosti i mogućnosti slobode mišljenja i izbora, budući da:
"nikakvo zbiljsko instaliranje ljudskih prava bez kraja izrabljivanja, nikakav zbiljski kraj izrabljivanja bez instaliranja ljudskih prava. U njima je dio Beethovena koji je poderao posvetu Eroice kada je Napoleon postao carem."
Je li pretpostavka nevinosti dovoljna zaštita od nezakonitoga posezanja sudskog aparata i procesnoga maltretiranja građana u državi u kojoj su zakonski instalirana ljudska prava?
Pravosuđe u svim zemljama svojim nezakonitim postupcima i odlukama stvara mnogobrojne Jozefe.
Vladajuća pravna teorija ne zamjećuje činjenicu postojanja žrtava pravosuđa u sistemu vladavine prava.
Ni ja nje nisam bio svjestan do početka mojeg procesa.
Žrtve pravosuđa su proizvod loših i nemoralnih pravnika koji ili ne znaju tumačiti pravo ili su su nečiji poslušnici ili putem korupcije zadovoljavaju svoju pohlepu.
Zato je neophodno sankcioniranje takvoga rada i drukčije normativno uređivanje sudačkog izbora i kontrole rada.
To je samo početak koji ne daje odgovor na pitanje:
Kako da vladavina prava bude objektivan sistem regulacije sa što manje utjecaja subjektivnoga faktora?
Bez odgovora na njega, vladavina prava će biti ono što je i danas :
Vladavina pravosuđa u kojoj treba imati sreće da se ne postane novim Jozefom.
