31.05.2009
Nalazimo se u sudnici nazavršnome ročištu.
Očekujemo izricanje presude.
Uvodni, dosadni, iskazi.
Iako je sudska vještakinja usvojemu nalazu utvrdila da je postojalo dugovanje oštećenika u trenutkuprijeboja, ta činjenica je za tužiteljicu utoliko bitna, da samo iz svojegoptužnog (tužnog) akta izbacuje riječi koje su se odnosile na postojanjedugovanja.
Prelazi se na završne riječi.
Tužiteljica je kratka.
Usmeno ponavlja ono što je većizrečeno u optužnome prijedlogu. Zatim odlazi iz sudnice. Ne čeka što će rećiodvjetnik, ja, a niti kakva će biti presuda. Ili već možda zna njezin sadržaj?
Odvjetnik počinje s čitanjemzavršne riječi. Sutkinja ga oštro prekida i upozorava da ne smije čitati. Citira mu zakon. On se pokorava i nastavlja usmeno.
Poslije njega ja nastupam .
Ne čitam, ali i mene, nakon nekogvremena prekida. Upozorava me da ne ponavljam ono što sam govorio tijekompostupka. Ne dam se omesti i odgovaram na način kako se i ona meni obraća:formalno, da se imam pravo osvrnuti na tijek postupka i na bitne trenutke. Onaušuti, a ja nastavljam. Čini mi se da me ne sluša i da joj je svejedno štogovorim.
Presuđuje.
Kriv sam.
Izriče kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci - uvjetno na dvijegodine.
 | |
| KAZNIONICA U LEPOGLAVI |
Banku kažnjava novčanom kaznom.
Makar je to po zakonu dužna,ona svoju presudu ne obrazlaže.
Jedino kaže da se zbog mojegapostupka loše osjeća kao štediša banke.
Pokušavam joj nešto objasniti,ali sve je uzalud. Kaže da je to prvi takav slučaj, da nema sudske prakse. Kaoda nije sigurna u ono što radi.
Odlazimo iz sudnice.
Ja sa stigmom kazne u mojojsvijesti.
Jedan put je završen i moj životviše neće biti isti kao prije.
Postoji li Arijadna koja će mibaciti nit ili ću završiti - izgubljen ilud.
 | |
| BOLNICA "VRAPČE" U ZAGREBU |
