07.06.2009
Čekam dostavu presude.
Prošao je zakonski rok za njezinu dostavu i izradu.
Kako će Sutkinja logički argumentirati da je postojao dug, a da nisam smio izvršiti prijeboj?
Na koji će način obrazložiti moju namjeru da učinim kazneno djelo?
Razmišljam da se obratim Helsinškom odboru za ljudska prava i njezinome predsjedniku Ž. Puhovskom.
Prvi sam ga puta vidio na jednom predavanju u Zagrebu, početkom osamdesetih, koje je održao pod naslovom Neuspjeh Marxove intencije. Tada je hladno presudio marksizmu kao promašenoj teoriji.
Međutim, kakva sam ja to žrtva?
Žrtva pogrešne pravne interpretacije?
Odvjetnik javlja da mu je dostavljena presuda.
Proučavam ju.
Kontradikcije optužnog akta nalaze se i u presudi.
Citirat ću pojedine rečenice komesarske logike usmjerene ka jednom cilju - mojoj osudi:
"Tvrdnja I - optuženika da su sredstva tekućem računu njegovo potraživanje od II - optuženika, je za sud neprihvatljiva. Prvo zato što Zakon o obveznim odnosima navodi da su sredstva na tekućem računu depozit. Drugo, sasvim je jasno da banka depozite građana, da bi mogla plasirati na tržištu, knjiži kao kapital banke; međutim, to je stvar knjigovodstvenoga knjiženja i ne može derogirati odredbu čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima."
Što znači ovo obrazloženje ?
Da li je „neprihvatljivost" obrazložena samim upućivanjem na sadržaj određene zakonske odredbe?
Zašto Sutkinja smatra da sredstva na tekućem računu nisu potraživanje imatelja tekućega računa prema Banci?
U presudi nije napisan jasan, logički prihvatljiv i zakonski utemeljen odgovor.
Sutkinja ne razumije obvezno i računovodstveno pravo.
Istina je da Zakon o obveznim odnosima određuje da su sredstva na tekućem računu depozit, ali time nije automatski isključena mogućnost prijeboja.
Sutkinja ne argumentira zašto ta mogućnost ne postoji.
Može se samo nagađati.
Vjerojatno smatra da je depozit neka stvar u materijalnom obliku koja je strukturalno različita od potraživanja, pa onda jer nema istovrsnosti (jer se mogu prebijati prava, a ne stvari i prava), nema niti zakonskih uvjeta za prijeboj.
Je li to točno? Što se događa kada pojedinac i banka sklope ugovor o tekućem računu?
U trenutku sklapanja ugovora o tekućem računu zasnivaju se prava i obveze između banke i imatelja tekućega računa. Jedno od prava je pravo na novčano potraživanje (ako postoji novac na tekućem računu) kojemu odgovara obveza banke da nešto učini: na zahtjev isplati novac s tekućega računa ili depozit. Zato novčano potraživanje s osnova tekućeg računa može biti predmet prijeboja s drugim novčanim potraživanjem pa je nebitna činjenica da zakon novac na tekućem računu određuje depozitom. Sutkinja ne razumije obvezno pravo i ne zna što je predmet obveznih odnosa. To su obveze koje stvaraju prava odnosno prava koja stvaraju obveze. Stvari (novac, nekretnine i dr.) su samo sredstvo pravnoga prometa u čijemu reguliranju obvezno pravo ima temeljnu ulogu.
Druga tvrdnja sutkinje kojom ulazi u razmatranje računovodstvenoga karaktera depozitnih sredstava je besmislena. Depoziti se ne knjiže kao kapital banke. Kapital banke čine ulozi dioničara, a ne depozitni novac. U suprotnome bi svaki imatelj tekućeg računa bio i dioničar banke.
Sramotno niski intelektualni nivo optužnoga prijedloga - slijedi još gora presuda.
Kako je moguće da nesposobni ljudi progone i osuđuju ljude?
Jedino što mi je preostalo je da napišem žalbu višemu sudu te da živim u nadi da tamo postoji osoba s neupitnim stručnim i moralnim vrijednostima.
 | |
