07.06.2009
H. Arendt je pisala o „banalnosti zla o kojem se ne može govoriti ni misliti."
A. Eichmann - "knjigovođa genocida" - je bila osobnost u kojem je banalnost zla dobila principijelno opredmećenje - nacistički državni službenik prosječnih intelektualnih sposobnosti, bezidejan i nekarizmatičan, čije su vrline poslušnost, upornost, pedantnost i dosljednost, koji bez kritičkog intelektualnog i moralnog odmaka provodi tuđe ideje i kroz svoju biroktasku praksu - uspješno organizira milijunski pokolj ljudi.
Ako je Eichmannovo djelovanje dobilo svoj teorijski pojam, da li je ono samo nesretna povijesna slučajnost ili njegovo ekstremno ispoljavanje ukazuje na nešto bitno?
U kafkijanskom zamku postoje mnoge prostorije.
Eichamnnov je jedan.
Banalnost zla postoji i u drugim sobama u kojima državni službenici na temelju zakona , a u ime države neosnovano progone i pogrešno presuđuju.
To zlo ne proizvodi uvijek genocid, ali stvara patnju negirajući prava i ljudsko dostojanstvo.
A. Eichmann Auschwitz
