02.10.2011
BOŽANSTVENI DANI - režija: T. Malick
Njega možemo pronaći u tekstu Jurice Pavičića u kojem analizira „Drvo života“ - najnoviji film američkog režisera T. Malicka („Jutarnji list“ od 31.08.2011.)
Na kraju teksta se zaključuje:
„ Da je Teksas pedesetih ostao jedini fokus filma, „Drvo života“ ostao bi veliki, genijalni i bestidno privatni film, nalik „ Zrcalu“ Tarkovskog i Bergmanovom „Fany i Aleksandar“. Ali, Malicku, baš kao da je preuzetni adolescent, to nije bilo dosta. On je u filmu htio i boga i Darwina, i Bibliju i Tibetansku knjigu mrtvih i Discovery Channel.
The Tree of life kao da je veliki kino dinosaur, krupni, grandiozni, nesklapni film koji tjera na divljenje, a istodobno pod svojom težinom ne može hodati po žitkom mulju.“
Navedenom zaključku nedostaju premise iz kojih proizlazi vrijednosna podvojenost analiziranog filma.
Koji su to elementi filma genijalni, a koji nezreli ?
„Jutarnji list“ nije filmski časopis, ali ako se nešto određuje genijalnim, onda to zaslužuje posebno argumentirano obrazloženje.
Zato je ova kritika logički promašena i utemeljena je na autoritativno iznesenim vrijednosnim sudovima.
Na taj način standardni filmski kritičari svoje sudove ukusa snagom medija drugima nameću kao mjerodavne i njihovi neargumentirani iskazi postaju kulturni standardi.
A koji film je genijalan ?
O ljudskoj genijalnosti napisane su biblioteke i ona izmiče konačnoj definiciji.
S tim pojmom označavaju se ljudska djela koja su jedinstvena, originalna i inovativna, koja su novo duhovno pravilo.
Zato su ona rijetka.
Kada se navedeno primjeni na filmsku umjetnost, onda je malo filmova koje možemo smatrati genijalnim.
Najveći problem je kako odrediti što jedan film čini iznimnim.
Koji su to elementi koji grade grandioznu cjelinu?
Nismo gledali „Drvo života“, ali Pavičić nas svojom kritikom nije uvjerio da se radi o filmu koji je kandidat da dobiju najpoželjniju kvalifikaciju ljudskog stvaralaštva.
