Arhiva

SUDAC ROBOT

09.12.2007

Dana 25.07.2007. god. u «Poslovnom dnevniku» je objavljena"  slijedeća vijest:

«U Velikoj Britaniji je razvijen robot sposoban za izvođenje zahtjevnih operacija na srcu. Robot će se u londonskoj St. Mary/s Hospital koristiti za provođenje tankih žica i cjevčica kroz krvne žile na srcu, a u svrhu tretiranja prebrzog ili neravnomjernog srčanog ritma.... Zasad je robot obavio dvadesetak operacija. Robotom se upravlja računalnom konzolom koja omogućava visoki stupanja preciznosti zahvata.»

Iz gore navedenog opisa ipak proizlazi da robot samostalno ne obavlja operaciju, nego se radi o visoko softiciranom tehnološkom liječničkom asistentom. 

Međutim, dok se u medicini dešavaju  tehnološki pomaci - što je sa pravom?

Kad će biti obavljen vijest o prvom robotu sucu ili barem visokorazvijenom informatičkom programu koji će  sucu pomagati u donošenju odluka?

Da li je zbog prirode pravne prakse moguće da roboti zamijene ljude - pravnike?

Da li bi računalo, kao što je „HAL 9000" iz Kubrickove i Clarkove „2001 : Odiseje u svemiru",  moglo suditi?

Da li bi Hal 2000 sudio bez greške ili bi njemu i sličnim uređajima bila svojstvena pogrešivost?

Kako bi se osjećali da vas takav sudac proučava?

Znanost nije jedinstvena kada iznosi sudove o tome da li će računala jednom biti svijesna i misliti kao čovjek.

Jedni smatraju da je računalna svjesnost samo pitanje stupnja računalne procesorske moći koja će nju omogućiti.  Za njih je svijest posljedica međuodnosa različitih algoritama koje neprestano vrše različite izračune ovisno o tome o kojoj se funkciji svijesti radi. Kada mozak misli, osijeća - on zapravo  računa. Mozak je moćno, živo računalo.

Roger Penrose, engleski  oxfordski matematičar i fizičar, u svojoj knjizi „Carev novi um - razmišljanja o računalima, razumu i zakonima fizike" (Izvori 2004.god) suprostavio se takvom pogledu na ljudsku svijest.  On isto smatra da se veliki dio moždane aktivnosti odvija na algoritamski način, ali misli da se to ne odnosi na ljudsku svijest.

„ Naime , algoritmi sami po sebi, nikad ne utvrđuju istinu! Bilo bi podjenako lako napraviti algoritam koji donosi samo lažne tvrdnje, kao i onaj koji daje samo istinite. Potrebni su vanjski uvidi da bi se utvrdila valjanost jednog algoritma. Napominjem da je ova sposobnost da se dokuči (ili nasluti) istina iz lažnih tvrdnji ( i ljepota iz ružnoće), u odgovarajućim okolnostima, upravo oznaka svijesti." (str.  444)

Penrose ne zna što je svijest, samo misli da ima nealgoritamski karakter.  U njenoj biti je mogućnost razumijevanja koja nije jednako sa izračunljivošću.

„HAL 9000" je moćno filmsko računalo koja daleko na višem nivou nego sadašnja računala. Međutim, iako ono upravlja cijelim svemirskim brodom u putovanju prema Jupiteru, ne razlikuje dobro od zla i zato ubija skoro sve pripadnke svemirske misije.

Pravo ima algoritamski i nealgoritamski karakter jer se jedne strane sastoji od niza pravila, dok s druge strane ta pravila imaju smisao.  Razumjeti pravnu normu, pravne i životne činjenice, primjeniti normu na neki životni kompleks, odlučiti u sitiacijama bez regulacije,  odrediti primjerenu sankciju - to su sve radnje za koje ne postoje pravni algoritimi.

Ako je Penrose u pravu da razumijevanje kao dio svijesti nema algoritamski karakter, računala  neće  suditi ljudima.

S druge strane, upravo zbog algoritamskog karaktera prava kao skupa pravnih normi,  sudski , te pravni posao općenito, može se informatizirati da postane što jednostavniji.

Jedna od  pretpostavki da bi se to uspješno sprovelo je pojednostavljenje  procesnih procedura koje svojom kompliciranošću ne omogućuju brzinu ostvarenja prava u kontekstu sadašnje društvene kompleksnosti.

   
 HAL 2000 - matematički stroj        R.Penrose -matematičar