Portal za promicanje kritičke i humane pravne prakse
05.10.2007
Predmet analize je prijedlog dopuna čl. 31 Ustava RH koji je objavljen u „Poslovnom dnevniku“ dana 17.07.2007.god., a čiji je „glavni autor“ Ivo Josipović.
Čl. 31 Ustava RH normira temeljna kazneno pravna načela :
- st 1 : “nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako je zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.“
- st 2: „nikome se ne može ponovo suditi niti ga ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom.“
U pravnoj literaturi su napisane brojne stranice na kojima je obrazlagan smisao navedenih načela. Ona su pravni kanoni u službi zaštite ljudskih prava od pravne neodređenosti, nesigurnosti i samovolje državne vlasti. U njima je utkano historijsko pravno iskustvo iskovano u borbi za ljudske slobode čiji stupanj se mjeri prvenstveno u postojanju i poštovnju ljudskih prava od strane države.
Kakve dopune navedenog članka predlaže Josipović ?
1. Predlaže se da se odredbe načela navedenog u stavku 1. :
„ne priječe suđenje i kažnjavanje bilo koje osobe za neki čin ili propust koji je u času počinjenja predstavljao kazneno djelo u skladu s općom načelima prava priznatim od civiliziranih zemalja.“
U ovoj reguli nije jasno što se misli pod sintagmom „kaznena djela u skladu s općim načelima prava priznatim od civiliziranih naroda.“
Postojeći čl. 31.st.1 Ustava navodi kaznena djela određena zakonom ili međunarodnim ugovorom i time smatramo da su obuhvaćena sva kaznena za koja se nekome može suditi. Da li Josipović traži da se može suditi za neka nepoznata nova „kaznena djela u skladu s načelim prava priznatim od civiliziranih zemalja“ koja nisu normirana u hrvatskom zakondavstvu ili ne postoje u međunarodnim ugovorima, a koja su normirana u zakonodavstvima nekih drugih zemalja ili misli dati ustavno uporište zakonodavcu da da on može normirati nova kaznena djela za koja će se moći optuživati, a koja nisu postojala u hrvatskom zakonodavstvu u trenutku njihovog počinjenja?
Prijedlog navedene nejasne ustavne upućuje na neke mogućnosti (jedino njihov autor zna što stvarno hoće):
a) nakon usvajanja ustavne novele normirat će se nova kaznena djela koja ne postoje u hrvatskom zakonodavstvu ( a postoje u zakonodavstvima jedne ili više civiliziranih zemalja) i omogućit će se kazneni progon osoba koja su ih počinila u trenutku kada ta djela nisu bila normirana,
b) provodit će se kazneni progon za neodređena „kaznena djela u skladu s općim načelima prava priznatim od civiliziranih naroda.“ U ovoj varijanti uvelo bi se suđenje na temelju morala ili pravednosti jer što su drugo opća načela, nego moralne vrijednosti kojima se regulator vodi u normiranju određene materije. Na taj način bi uži krug ljudi iz pravosuđa i njihovih savjetodavaca bio ovlašten određivati i kreirati „kaznena djela u skladu s snačelima prava priznatim od civiliziranih zemalja“. Prvo bi ga kreirali organi gonjenja koji će biti oduševljeni s ovakvom širinom koja pravnoj mašti daje veliki poticaj da nove pravne tvorevine, a zatim će te pravne tvorevine do kraja oblikovati suci. Suđenje na temelju morala vraća nas predgrađanske pravne poretke u kojima je nije vladala jednakost između zakonitog i pravednog, nego se sudilo po osjećaju pravedenog koji je imao sudac u određenom vremenu i prostoru.
c) možda se radi samo o ustavnoj deklaraciji koja neće imati nikakvog praktičnog učinka, pa se onda postavlje pitanje zbog ćega se uopće uvodi u Ustav.
U prva dva slučaja kazneno bi se gonilo i sudilo na temelju materijalno pravnih kaznenih odredbi koje nisu bile poznate u vrijeme počinjenja djela. Na taj način se princip vladavine prava želi se nadopuniti novim principom „revolucionarnog zakonodavstva“ čija primjena i posljedice nisu nova na području ove zemlje. U suštini tog principa je samovolja određene skupine koja ima političku vlast i koja u ime nekih općenitih ciljeva (napr. borbe protiv klasnog neprijatelja) provodi pravni teror i sudi preko svojih poslušnika.
Predlažemo Josipoviću i njegovim političkim pokroviteljima da odustanu od navedene odredbe koja dovodi do pravne neodređenosti i nesigurnosti koji su najveća negacija ljudskih prava jer je ona nepotrebna za stvarni cilj ove ustavne novele, a to je ukidanje zastare za pljačku i ratno profiterstvo izvršeno u periodu Domovinskog rata te oduzimanje odnosno oporezivanje nezakonite odnosno nerazmjerne imovinske koristi.
2. Stavak 2. i 3. Josipovićeve ustavne novele glase:
„ Ne može se pozvati na zastaru kaznenog progona onaj tko je počinio kaznena djela genocida, agresivnog rata, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti, kaznena djela počinjena iskorištavanjem ili zlouporabom ovlasti kojima je u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države ili velikih prirodnih nepogoda pribavljena imovinska korist velikih razmjera te druga kaznena djela što ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu.
Nezakonita imovinska korist ostvarena u postupku pretvorbe i privatizacije ili poslovanjm povezanim s njim te zlouporabom ovlasti tijekom obrane Republike Hrvtske oduzet će se. Očito nesrazmjerna imovinska korist velikih razmjera ostvarena u postuku pretvorbe i privatizacije ili poslovanjem povezanim s njim ili s obranom Republike Hrvatske oporezovat će se sukaldno zakonu. Primjenom tih odredbi neće se dirati u prava trećih osoba koje su postupale u dobroj vjeri.“
Ova dva smisleno komplicirana stavka izazvat će mnogobrojna tumačenja. Naravno, pobijedit će ono koje će zauzeti najviši sud ( odnosno malen broj sudaca tog suda), što ne znači da ono biti i najpravilnije.
Stavak 2. je interpretativno lakši jer se odnosi samo na ukidanje zastare za određena kaznena djela.
Slažemo sa prijedlogom da se zastara ukine, jer to zahtjeva princip pravednosti bez kojeg je pravo puka razbibriga za uvježbavanje logičkih pravnih vratolomija.
„ Ništa nikad ne ogorčava više od nepravednosti, u usporedbi s time nisu ništa sva druga zla koja podnosimo. “ ( I. Kant)
Bilo bi nepravedno, da teški zločini koji u nastali u posebnim povijesnim okolnostima ne budu procesuirani, te da zločinci nekažnjeno uživaju u otetim materijalnim dobrima. Mnogobrojni poginuli, povrijeđeni i poniženi građani zahtjevaju pravdu, prokazivanje i kažnjavanje takve vrste zločinaca koji s moralne strane predstavljaju najniži ljudski talog. Drugi je problem da li su u kaznenom zakonodavstvu normirana kaznena djela koja će omogućiti lako dokazivanje i procesuiranje ratnog profiterstva ( zato je možda Josipoviću potreban onaj prvi stavak koji bi omogućio normiranje takvih novih kaznenih djela) te da li pravosuđe organizacijski, stručno i moralno spremno da se suoči s rješavanjem takvih problema? S druge strane nije jasno zašto bi se zastara ukinula za djela s kojima je stečena „imovinska korist velikih razmjera“. Zašto raditi razliku između velikih i malih zločinaca? Da li je to vrijednosno opravdano?
U stavku 3. postavlja se problem oporezivanja nasrazmjerne imovinske koristi koja nije posljedica kaznenog djela, a stečena je „u postupku pretvorbe i privatizacije ili poslovanjem s njim ili s obranom Republike Hrvatske.“
Navedeno opet otvara mnogobrojna pitanja:
Da li je moralno opravdano naknadno oporezovati zakonito stečenu imovinsku korist, ako se uzme u obzir činjenica da živimo kapitalizmu koji funkcionira na principu stjecanja profita?
Što znači „očito nesrazmjerna imovinska korist veliku razmjera“? Da li će opet uzak krug pravosudnih dužnosnika određivati njenu visinu?
Na koji se „trenutak“ pretvorbe odnosno privatizacije“ odnosi stjecanje imovinske koristi? Na sam trenutak pretvorbe (što će biti vrlo teško dokazati s obzirom na ratne okolnosti koja je utjecala na vrijednost imovine) ili na neodređeno vrijeme nakon pretvorbe? Ako je u pitanju ova druga varijanta to znači da će napr. svi bi dioničari „Plive“ koji su nakon pretvorbe prodali dionice morati platiti porez!?
Što znači poslovanje u vezi pretvorbe ili privatizacije?
Što je sa ljudima koji su kupovali dionice, a čija su poduzeća propala, pogotovo radi nezakonitog i nestručnog rada njihovih većinskih vlasnika i glavnih menagera?
U preraspodjeli društvenog kapitala u postupku tranzicije iz socijalizma u kapitalizam, a koja se kod nas zove pretvorba i privatizacija, određena skupina ljudi se obogatila što nije niti nezakonito niti neopravdano. U kapitalizmu postoje uspješni i neuspješni. Postoje i uspješni lopovi koji kod nas na žalost u pravilu mirno spavaju. Da li su svi platili poreze odnosno da li sada plaćaju sve poreze koji su normirani? Ako jesu ljude treba pustiti na miru. Ako nisu, poreze treba naplatiti ako nije nastupila zastara. Za to nije potrebna ustavna novela nego profesionalan rad poreznih uprava.
Ovaj porez koji se želi naplatiti radi pravne neodređenosti izazvat će veće štete nego koristi i isto je utemeljen je na principu „revolucionarnog zakonodavstva“. On neće iskorijeniti korupciju, a ona će djelovati tako da će iz mreže pobjeći velike ribe, a na malima će država ispoljavati svoju snagu.
3. U predloženoj ustavnoj noveli je dosta praznih formulacija u koje netko drugi treba uliti sadržaj. Principi pravne sigurnosti i određenosti su u temeljima ljudskih prava, a upravo se oni u većem dijelu negiraju. Nijednom principu ne treba robovati, ali kada se oni mijenjaju treba paziti s čime se mijenjaju.
U suprotnom postajemo slični onima od kojih se želimo moralno razlikovati.
Pravda se ne uspostavlja nepravdom.
