Arhiva

JEDNA DEFINICIJA

29.12.2007

 

Predmet analize je slijedeća definicija fiducijarnog osiguranja tražbina određena od strane M. Dike:

"Sudsko i javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava  (sudsko i javnobilježničko fiducijarno osiguranje) jest  institut dobrovoljnog osiguranja  koje se ostvaruje sklapanjem sporazuma stranaka učinkom sudske  nagodbe u postupku pred sudom  odnosno u obliku javnobilježničkog akta  ili solemnizirane privatne isprave, kojim se ili kojom se utvrđuje određena postojeća ili buduća novčana tražbina (ili  novčana protuvrijednost nenovčane tražbine) fiducijara (predlagatelja osiguranja, vjerovnika) prema fiducijantu (protivniku osiguranja, dužniku) te suglasnost fiducijanta (i, eventualno, trećega) da se radi osiguranja te tražbine prenese na fiducijara vlasništvo na određenoj stvari fiducijanta (ili trećega), odnosno da se radi toga na njega prenese koje pravo fiducijanta (ili trećega), s time da do prijenosa vlasništva ili prava dolazi sklapanjem toga sporazuma, osim što do prijenosa vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige dolazi tek upisom prijenosa vlasništva u te knjige"

(M. Dika: "Sudsko i javnobilježničko osiguranje" - knjiga  Novosti u stečajnom pravu - str. 147)

Da li je navedena definicija valjana prema pravilima logike?

Da bi odgovorili na to pitanje, moramo znati što je to  definicija?

Definija je „sud kojim se nedvosmisleno određuje sadržaj pojma." (G. Petrović)

G. Petrović u svojoj „Logici" iznosi određene zahtjeve ili pravila valjanog definiranja:

Definicija treba „da se zbude pomoću najbližeg roda i vrsne razlike" - napr. u definici"Brucoš je student prve godine" rod (genus) je „student", a vrsna razlika (differentia specifica) „prve godine".

  1. Definicija treba da bude adekvatna odnosno ne mije biti niti preširoka niti preuska u odnosu na pojam koji se definira.
  2. Definicja  mora biti akuratna tj. treba sadržavati samo bitne oznake po kojima se sadržaj nekog pojma razlikuje od sadržaja drugih pojmova. U suprotnom ona je preobilna - napr. „Čovjek je biće prakse koje proizvodi, misli, govori i kuha hranu".
  3. Definicija se ne smije kretati u krugu. U ovom slučaju jedan se pojam definira pomoću drugog koji se opet definira pomoću onog prvog,
  4. Definicija se ne smije biti negativna - Čovjek je živo biće koje nije ni biljka ni životinja".
  5. Definicija se ne smije služiiti slikama.
  6. Definicja treba biti jasna - to je onda kad su pojmovi od kojih je složena jasniji nego što je pojam koji se definira.

Da li Dikina definicija fiducijarnog osiguranja se drži navedenih pravila ?

Ona je adekvatna, jasna, ne služi se slikama, ne kreće se u krugu i nije negativna.

S druge strane ona  je preobilna - određuje se  pravni učinak pravnog instituta koji se definira, navode se vrste tražbina koje se osiguravaju putem tog instituta, opisuje se kako on nastaju pravni učinci tog instituta ( sklapanjem sporazuma, upis u zk. knjige ).

Da li ova definicija krši najvažnije logičko  pravilo da treba biti određenje pomoću najbližeg roda i vrsne razlike?

Smatramo da ne krši jer je fiducijarno osiguranje određeno putem najbližeg roda ( „institut"), kao i putem differentie speciffike (prijenos vlasništva nad stvari odnosno prijenos prava),  što ga razliku je od drugih vrsta osiguranja.

Iz navedene analize proizlazi jedini nedostatak Dikine definicije: preobilnost.

Ako bi se držali Petrovićevih pravila definicja fiducije bi mogla glasiti ovako:

Fiducijarno osiguranje tražbine je pravni institut kod kojeg vjerovnik, u svrhu osiguranja svoje tražbine,  postaje vlasnikom stvari ili imateljem prava koje su mu dane u osiguranje.

 
 Zgrada Pravnog fakulteta U Zagrebu